OPET ZAPELO? MA, "NIJE MOGUĆE"!?

Opet „stali“ pregovori oko izmjena Izbornog zakona BiH? Ma šta mi kažeš?

Ima li mjesta, uopće za bilo kakvo iznenađenje, zbog najavljene propasti još jednog (ko zna kojeg) kruga pregovora o izmjenama Izbornog zakona BiH?
 
Naravno da nema, jer je suština priče puno šira od izmjene samog Zakona i samo je naizgled lako rješivo pitanje „ukoliko ima političke volje“. Problem je zapravo u suštini ustavno-pravnog i zakonskog zahvata unutar državnog i pravnog sistema BiH, ali i „majke svih problema u BiH“ - Daytonskog sporazuma. 

Još veći je problem sama atmosfera ucjene u kojoj se - sada već godinama održavaju „pregovori i razgovori“.

Ucjena oko formiranja izvršne vlasti u FBiH i nekim njenim dijelovima je jednostavno skandalozna sa bilo koje tačke gledišta. Ta vrsta insitiranja na tzv. „prethodnim pitanjima“ i sa jasnom namjerom da se blokadom ishode političke koncesije je najveći kamen spoticanja u cijeloj ovoj priči.

Lider HDZ BiH i HNS BiH, Dragan Čović to jako dobro zna i zato se tako i ponaša. Bahato i isključivo. 

Ukoliko je to stil njegovog ponašanja i političkog djelovanja, onda to treba prihvatiti kao mogući modus ponašanja političara koji puno riskira, ali je pravo čudo zašto o tome šute međunarodni predstavnici u ovoj rašomonijadi? Isti oni koji se „ubiše“ od davanja izjava kako vlast u BiH mora funkcinisati u skladu sa interesima građana.

Kakav je to interes građana da ni nakon više od dvije godine od izbora nema nove Vlade FBiH ili recimo nove Vlade u HNK? Kakav je interes građana i da se i neka druga važna pitanja drže „na ledu“ samo zato da bi se putem političke ucjene dobilo ono što se, koje li ironije – ultimativno traži?

Čime se to vode „stranci“ u BiH?

Pragmatičnim i povremenim zavrtanjem ruku uz korištenje sumnjivih argumenata ili pokušajem da se zaista u BiH pronađu dobra i za sve prihvatljiva rješenja?  

Ukoliko možda misle da bi Mostar mogao biti model prema kome se nešto može riješiti u FBiH, onda je to vrlo naivan stil razmišljanja.

Mostar je naime samo jedna od važnih, ali ipak primarno lokalnih sredina u BiH, dok su odnosi u FBiH važno državno pitanje od interesa ne samo za ovaj entitet, nego i cijelu BiH. Mostar se, uostalom, morao rješavati urgentno, zbog neodržavanja izbora, ali i nikada javno priznate činjenice da se ustvari najvećim dijelom radilo o neuspješnom eksperimentu same međunarodne zajednice, kojoj je trebalo više od osam godina da to „na mala vrata prizna“ i konačno djelujue.

BiH je prema slovu, ali i duhu Daytona vrlo komplikovan državno-pravni organizam, koji se ne može ugađati eksperimentalnim hirurškim rješenjima, jer je u toj skalameriji sve na direktan način povezano i uvezano. Posebno je problematično što se cijela priča svodi samo na jedan entitet ili samo na jedan narod.

Kao da su svi ostali, a posebno Bošnjaci, eto strašno zadovoljni daytonskim rješenjima i kasnijim prepravkama. Naravno da nisu, ali to izgleda nije problem, jer se, pošto-poto želi ugoditi samo Čoviću, možda i zbog toga što se njegov glas preko Zagreba, ali i još nekih metropola u EU jako dobro i glasno čuje.

Odgovornosti se ne može odriješiti niti političke stranke, koje plediraju zastupati interese Bošnjaka i tzv. građanske opcije. Bakir Izetbegović sada traži uključivanje „šireg spektra stranaka“ u pregovore, mada je puno ranije (uz pritisak ili ne) pristao sjediti samo sa Čovićem, koji nikada nije krio svoje prave poolitičke ciljeve.

Promijeniti ustavno-pravni sistem BiH u samo jednom dijelu zemlje (ništa RS!?), na mala vrata i preko Izbornog zakona!

 

Sa druge strane je ujedinjena opozicija ili bolje reći „pobunjena SDA frakcija“ pojačana „crvenima“ i „liberalima““, koja pošto-poto želi preuzeti uzde vlasti bez obzira na cijenu i biti „ona opcija koja se „ugrađuje sa HDZ BiH“.

Hoće biti „SDA“, umjesto SDA.

Šta oni o svemu misle i kako bi pregovarali sa Čovićem – to nismo čuli, ali smo vidjeli da su već spremni i na poneku koncesiju, kao „akt dobre volje“. Ipak, da se ne zavaravano, najveća odgovornost je i dalje na SDA i Bakiru Izetegoviću, koji kao i Čović igra vrlo riskantnu igru.

Uz malu, ali bitnu raziliku. Bakira „razvaljuje“ dobro organizovana nazovi opozicija mahom iz vlastitih redova, dok Dragan mirno uživa u strateškoj podršci bez ikakvih propitkivanja. Sve to na kraju rezultira opštom zbrkom i političkom kakofonijom iz koje neće proisteći ništa dobro.

Što kriza dulje traje to su sve manje šanse da se dođe do rješenja. Radi se o borbi u blatu u kojoj nema pravila, osim okolnih došaptača i ohrabrivača.
 

Ne gleda se stil ili izvedbu. U pitanju je samo dilema. Ko će više izdržati? Sami borci u blatu ili narod(i)? "Politička" Banja Luka, gleda i aplaudira...

Pa, dokle više gospodo, drugovi, političari i zaštitnici nacionalnih interesa? A da zavirimo malo u Horoskop? Šta nam to zvijezde "zbore"?