I dobro... kakav je bila 2025. godina? Ustvari puno je bolje upitati se: Kakva NIJE BILA!
A nije bila, jer je to još jedna godina propuštenih šansi i prilika.
Što je najgore, potrošili smo još jednu godinu - većinom, jer su uglavljeni Centri moći, a oni su ponajprije u centralama političkih stranka odlučili da će naš „modus operandi“ (opet) biti beskrajna politička kriza, koja - kako stvari stoje – odgovara svima!?
Naša jedina izvjesnost je – STALNA NEIZVJESNOST...
Vladajućima itekako odgovara ovakvo valjanje u blatu. Dijelom jer je to dio njihovog „lukavog političkog plana“ da BiH učine „neefikasnom“ (a i time i „nemogućom“), a dijelom i zbog očigledne nesposobnosti djelovanja, ali i zavidne sposobnosti u provođenju „kapilarne korupcije“.
Od vrha do dna države...
Pražnjenje državnih kasa i nova zaduživanja provedena su u punom kapacitetu, pa i premašena u značajnoj mjeri. Koliko je taj antisistem opasan i truo najbolje je pokazala afera Viadukt u entitetu RS, kada je iz javne kase „isparilo“ preko 100 miliona KM!? i... nikome ništa.
„Sistem“, koji je trebao djelovati - nije to spriječio na vrijeme i sada „niko nije odgovoran“.
Samo se čeka da vrijeme „pojede“ ovu aferu kao i mnoge ranije. Ne treba se zavaravati. Stanje nije ništa bolje niti u entitetu FBiH.
Prednost su dobili podobni u odnosu na sposobne. Jedina „vizija“ nam je jeftina televizija.
A šta tek reći o „igranci“ sa provedbom pravosnažne presude Miloradu Dodiku. Da sve to nije sušta opora istina - bila bi odlična satira koje se ne bi postidio ni serijski program BBC. Pokazalo se kako građani u BiH nisu jednaki pred zakonom ili da se poslužim Orwellovskom terminologijom (Životinjska farma) - ima onih i koji su JEDNAKIJI.
Ono što važi za mene ili vas – ne važi ako si dobro ugrađeni i podmazani političar. Dodik je samo „dobar primjer“, jer sličnih primjera „ima na izvoz“ – kazali bi Mostarci.
Generalnom političkom scenom u BiH i u 2025, godini vladala je interesna koalicija SNSD-HDZ uz tek povremeno asisitiranje „Trojke“, koja se prvo „pravila mrtvom“ da bi onda, u praktički zadnjoj godini mandata, Dodik postao odjednom - neko s kime se može sarađivati, a ni Čović baš i nije onakav partner kakvog su ga željeli vidjeti.
Trojka se u slučaju HDZ-a i Čovića pokazala „široke ruke“, a zauzvrat se morala zadovoljiti mrvicama i apotekarski tačnom podjelom novca, koji je išao stranačkim finansijskim logikama. Tamo gdje je naša vlast – tu je i naš novac.
A stranci?
Amerikanci barem nisu ništa folirali, već su nam odmah po dolasku Trumpa do kraja jasno poručili kako se oni misle baviti samo strateškim pitanjima važnim za SAD (energija i minerali). Zato nemamo ambasadora, već tek „otpravnika“ poslova, ali to je i dalje najvažnija diplomatska adresa u BiH... čiji se poziv „ne odbija“.
Južna interkonekcija je to najbolje pokazala... Washington je bio kristalno jasan, a Bruxelles tradicionalno nejasan i nedorečen.
Dobro, pružili su nam šansu, čak nas i malo kažnjavali (štap i mrkva taktika), ali oni nikako ne mogu (ili ne žele) da skontaju da dobar dio odgovornosti za ovakvo stanje u BiH leži i u njihovim propalim i neodgovarajućim politikama.
Čekanju na promjene, koje se ne mogu dogoditi sa uplaniranim blokadama, tolerisanju očiglednih opstrukcija i nemogućnosti konsensuza (u EU, a ne samo u BiH).
Najplastičnije se to moglo vidjeti na primjeru Dodika, gdje je EU „odlučnost“ pukla k'o zrela lubenica ili pak tolerancija Čovićeve jasne asisitencije tom istom Dodiku.
A građani BiH... šta je njihov (naš) izgovor?
Šuti i trpi – samo da se ne puca... i
dalje je bila misao vodilja većine ovdašnje populacije, koja izgleda još
nije dosegla najveći nivo tolerancije na manipulacije. Manjem dijelu nikada
nije bilo bolje. Plata redovna – odgovornost nikakva. Šutljiva većina ide linijom
manjeg otpora.
Uglavnom... poso, kuća, birtija – pardon PARTIJA!
...o prošlosti
aferimu
neka misle
ljudi sjedi... (Kupi nas Ali)
Nema komentara:
Objavi komentar