ZOKI NIŽE PORAZ ZA PORAZOM...BOSNA JE „SAV NJEGOV BOL“

 

Opet se „nakupilo“ puno toga Zoranu Milanović u zadnje vrijeme. Niže poraz za porazom na domaćem i gostujućem terenu. Nije da se Zoki ne trudi, ali slabo mu ide!

Ali, bez obzira na sve lošije, a neki bi rekli i katastrofalne rezlutate njegove politike, svoju retoriku ne namjerava mijenjati. Čak je i dodatno zaoštarava u tvrdoglavom vjerovanju da će „više pritiska“ promijeniti i ishod „igre“. 

Ne ide, pa ne ide...bez obzira na Milanovićevu taktiku, koja opasno podsjeća na pravašku maksimu, koja kaže kako na „ljutu ranu, treba staviti ljutu travu“.

Kod kuće se ispucao na premijeru Andreju Plekoviću i njegovim ministrima, ali bez nekih većih rezulatata. Velikim dijelom, jer i on ima itekakvih „kostura iz ormara“, koje HDZ uredno izvadi svaki put kada Milanović „zine“ i krene sa optužbama, pa i uvredama najniže vrste. U najboljem slučaju Milanović može vjerovati kako u Hrvatskoj nije ništa dobio, ali ni previše toga izgubio.

Veliki promet – mala zarada, ali se barem nije otišlo u minus.

Još lošiji rezultat predsjednik RH bilježi na međunarodnom planu, gdje se iz petnih žila trudi da progura svoju agendu, političkih odnosa – prošlosti, ali i budućnosti susjedne zemlje - BiH.

Do sada ima jedino podršku od strane Milorada Dodika i Viktora Orbana! Sa Dodikom dijeli iste - radikalne stavove, dok sa Orbanom ugodno ćaska uz probrane morske delicije i prigodno dobro ohlađeno vino...i to je, manje-više - to.

Ništa više od toga Milanović ne uspijeva uloviti u svojim pokušanjima „lovljenja političkih duša“ u diplomatiji.

Poseban udarac mu je bio neuspjeh tokom nedavnog samita Inicijetive Brdo-Brijuni, gdje je pokušao progurati neke svoje političke opsesije, ali nije naišao na razumijevanje. Da stvar bude gora jednako „hladan tuš“, doživo je i prije par dana ranije kada ga je usred Hrvatske „ohladio“ turski predsjednik Erdogan, jasno poručivši kako nema namjeru podržati izmejne Izbornog zakona u toku predizborne kampanje, te da se o tome mora dogovarati u BiH.

Milanović je taj „turski šamar“ stoički podnio, baš kao i onaj u Sloveniji na samitu, ali je bilo samo pitanje vremena kada će ponovo „prokuhati“.

Odlučio je to simbolički uraditi na teritoriju susjedne države u istorijski prevažnom gradu za prošlost BiH - Jajcu. Razbahatio se Zoki tako okružen sve samim apologetama, te odlučio izvesti svoj novi program „najvećih hitova“.

Nije to više samo desni teritoriji, koji po prirodi stvari pripada HDZ-u, a koga on obilato „ore“, već je sada nekadašnji lider SDP-a i nominalni „ljevičar“ debelo zabrazdio i na teren vrlo ekstremne desnice i mitomanske politike. Na istoj su „talasnoj dužini“... Ne libi se niti od izricanja neistina, poluistina ili otrovne relativizacije istorijskih činjenica.

Oslobađanje Jajca i dijelova BiH pripisuje tako „hrvatskoj čizmi“, a ne „američkim, francuskim ili britanskim bombarderima“. Iz te škakljive teme Milanović, očekivano, probira samo ono što mu odgovara. Zaboravlja „Splitski sporazum“, važnu ulogu Armije RiH (i to ne samo u BiH!), ali i ono najvažnije – presude Haškog suda. 

Presude, koje su se sasvim jasno odredile o politici susjedne države u BiH, a zvanični Zagreb neuvijeno i direktno povezale sa vrhom Herceg-Bosne i svime što je ostalo iza te tvorevine, koja je glumila državu. Zoki iz svega toga nije naučio baš ništa, nego suštini „vrti istu pjesmu“. Stare hitove u novim, kao, europskim aranžmanima...

I sve to samo, jer Milanović misli da može nastaviti sa politikom pritiska i inaćenja sa BiH i političkim predstavnicima Bošnjaka. Da može, jer je predsjednik države članice EU i NATO saveza, pa se pokriva tim autoritetom kada mu zatreba.

U mnogo toga ostalog, Milanović je daleko „izvan koordinata“ zapadnih vojnih, ekonomskih i političkih saveza. Velikim dijelom je izopćen iz toga probranog društva samo što mu to niko - iz elemantarne pragmatične pristojsnosti, ne želi otvoreno reći. A zašto bi...koga je to previše briga za stavove predsjednika jedne male članice, koji bi se inatio i „solio pamet“ velikima u čije je društvo „pripušten“.

I još sve to na pola mandata, koji lagano curi...kao pijesak kroz kvrgave prste. Upravo, zbog takve situacije i odnosa sva ta njegova skika i vika nema niti može imati nekog pretjeranog smisla i značaja. Osim kod Dodika i Orbana, naravno.

Njegovo ponašanje i otvoreno protežiranje Rusije i Putina je upravo najbolji i definitivni argument zašto mu se ne treba izaći ususret i eventulano ga podržati.

Negirajući logiku zdravog razuma i respektiranja realnosti, Milanović sam sebi „kopa politički grob“. Barem kod ozbiljne regionalne i svjetske politike i diplomatije. Tapšanje po ramenima od strane lokalnih desničara i mitomana može biti tek tanušna utjeha i lagana zabluda. 

Nešto u šta može vjerovati ili se pak proboditi i svijet sagledati očima izvan uskog kruga interasa i politika u koje se sam uvalio. Do grla...

Eh, ta Bosna...to je sav njegov bol!

 

Ispituješ zaborav, obaraš alibi

I biraš ulogu kao haljinu za veče

U prolazu me dotakne miris noći i kaže

"Probudi se, pokreni se

Probudi se, pokreni se"... („Ti si sav moj bol“ EKV)