Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) jako su
važni lik i djelo notornog Vojislava – Voje Šešelja. Toliko važno
da su ga odlikovali...ne jednom...ne dva puta, već čak u tri navrata!
Voli SPC (za)kačiti ordenje viđenijim desničarima u regionu (Vučić, Dodik, Orban..), ali im je deklarisani četnik i samozvani „vojvoda“ nekako posebno „prirastao srcu“, pa mu svakih par godina oko debelog i masnog vrata okače kakvo važno odlikovanje.
Čime je to ovaj presuđeni ratni zločinac zaslužio? Širio je jevanđelje? Pozivao na bratstvo među ljudima? Pomagao slabima i siromašnima, kako to podučava Hristovo poslanje?
Baš ništa od toga!
Šešelj je uvijek više vjerovao
ovozemaljskim iskušenjima u vidu širenja mržnje, opravdavanja ratnih
zločina i aktivnog ideološkog pripremanja etničkih čišćenja „nepodobnih“, od
religijskog „poziva na mir i bratstvo među ljudima i narodima“.
Pa, ikako se Crkvena „teorija“ i Šešeljava “praksa“ nikako ne poklapaju, baš takav lik – iz najdubljih nacionalističkih budžaka i „srpski Žirinovski“ je tri puta odlikovan. Crkveno, moliću lepo.
Zadnji put, ovih dana - kako reče vladika bački Irinej prilikom skromne svečanosti - „divnim ordenom“. Šešeljava odlikovanja možda nisu bila tako glamurozno prezentirana i medijski popraćena, poput onih uručenih Dodiku, Vučiću ili Orbanu, ali kako kaže onaj stari vic – „triput je triput“!
Šta je razlog tolike crkvene „opčinjenosti“ Šešeljom?
Od prvog ordena ili još bolje reći od prvog dana, „profesor Vojo“ je bio „prva ljubav“ politički vrlo angažirane SPC-a. Za razliku od preobučenih komunista, poput Miloševića, Šešelj je još u bivšoj Jugi pozivao na „svesrpsko jedinstvo“ i zbog toga bio osuđivan. Kasnije će se pokazati sa punim pravom! Njegova mržnja i veličanje četništva, prelazilo je granice dobrog ukusa čak i kod jednog dijela nacionalističke Srbije, koja je proročanski poručivala da će „Srbija iz tri dela, uskoro biti cela“.
Podnio je i „žrtvu za nacionalnu stvar“ predavši se Haškom sudu, gdje se kasnije „proslavio“ prostačkim ponašanjem i korištenjem Suda za dalje veličanje svoje retrogardne politike. Šešelj je na neki način bio i sama pretača kasnije pojave ekstremno desnih političara u Evropi i svijetu. Obrazac je potpuno isti. Grubo negiranje dosegnutih demokratskih principa uz veličanje ekstremno desne agende na tragu srednjevjekovnog poimanja uloge države i naroda.
AFD prije AFD-a, Dugin prije Dugina...Trump prije Trumpa!
Politički otac Aleksandra Vučića i „naprednjaka“, koji je odgojio tu novu nacionalističku srpsku elitu, pa se onda strateški povukao da se „deca“ razigraju, dok on sa strane i dalje ideološki pojašanjava, planira politike i skuplja ordenje.
Upravo takav Šešelj je bio ona slika i prilika, koja se dopadala i još uvijek dopada SPC – religijskoj organizaciji, koja je odavno duboko zagazila u politiku i koju ne zanima samo obećano kraljevstvo nebesko, već i ono opipljivo – zemaljsko. Primjera je toliko da bi se o tome moglo napisati barem nekoliko tomova knjiga.
Pred medjima se ovih dana Vučić pohvali kako je Srbija ponosna na svoj sekularizam, iako je svima jasno da je i on (jednim dobrim dijelim) na toj funkciji baš, zbog podrške Crkve, čiju politiku itekako cijeni, ali i provodi. Koliko može. U zadnje vrijeme – gotovo, pa u cijelosti.
Posebno od kada je Putin odlučio da se tenkovima obračuna sa „nacistima“ u Ukrajini.
Vučić, naime, ima obaveze, jer se više ni sam ne sjeća kome je šta obećao i rekao, ali je zato tu uvijek pouzdani Šešelj da „podmetne široka leđa“ za srpsku „nacionalnu stvar“...da kaže ono što Vučić zapravo misli, ali mu to nije oportuno za reći ili objaviti.
Po svemu sudeći tako je i ovoga puta bilo u svojevrsnoj sinergiji vlasti – crkve i profesora Voje.
U vrijeme, kako Ana Brnabić reče - „savršene oluje“ za Srbiju, kada je stislo brate sa svih strana...dok Rusija polako gubi rat u Ukrajini, a Zapad nikada žešće pritišće Beograd, baš zbog te rusofilije, koja više nije neka pojava na marginama (ako je ikada i bila), već čisti politički mainstream.
U Vučućevoj predstavi sve je lažno i „fake“...Ana Brnabić je lažni dokaz poštovanja seksualnih manjina u Srbiji, patrijarh Porfirije je lažni rocker i demokrata...samo je Šešelj ono što zaiste jeste. Četnik i vojvoda.
Dodjeljivanje ordena Šešelju je zato – biće, planirani „prst u oko“ srbijanskoj demokratskoj javnosti i regionu.
Igra i okretanje reflektora, koje ima zadatak da vrati nadu nacionalistima da država još stoji iza njih, da nije sve izgubljeno. Da se skrene pažnja javnosti i medija sa sasvim jasno vidljivog „živog blata“ u koga se do grla, svojom hazarderskom politikom uvalio Vučić.
Sve zbog „istočnog grijeha“ - Putina i Rusije...Kosova kao „srca Srbije“ i naravno „srpskog sveta“...
Upravo, zbog trenutne vrlo akutne faze jedne promašene politke, koja konačno dolazi na naplatu, eto tu opet Šešelja, da svojom grandioznom pojavom i još grandioznijim nacionalističkim oreolom mučenika da unese malo smisla i nove nade u pogubljene politike i lidere.
A on nikada nije znao reći...NE svom „političkom sinu“ i "najboljem učeniku"!
POMAGAJTE DRUGOVI! NE MOGU DA ŽIVIM BEZ NJE (njega)...
Nema komentara:
Objavi komentar