NOVI "KOLEKTIVNI ŠEF": MOŽE LI SE ŠTA POKRENUTI?

 

Najvažnija vijest u vezi formiranja novog saziva Predsjedništva BiH da u tom kolektivnom predsjedničkom tijelu - više nema Dodika! Tog vječnog ometača i partibjerkera, čija se cijela politička taktika i strategija bazirala na kreiranju, determinističkog haosa, kriza i tenzija.

Optimisti tvrde kako Dodik nije ispunio svoje planove i ciljeve. Pesimisti, pak kažu da Dodik nikada nije niti imao nekih posebnih ciljeva, osim da obesmisli sve što je mogao u vezi države BiH. I to je radio konzistentno i uporno.

Od ozbiljnih opstrukcija u vezi ruske agresije na Ukrajinu – do kafanskog harmonikaša u zgradi Predsjedništva. Sa Dodikom je otišao i Šefik Džaferović, čija će se „rola“ pamtiti po relativno dosljednim stavovima, ali i hroničnom nedostatku političke karizme. Najvećim dijelom, zbog njegovog svojevoljnog pristanka da „bude drugi u Bošnjaka“.

Imao je Džaferović određenih kapaciteta, ali je isto tako pokazivao znakove hroničnog nedostatka državničkog stava, što na visoko  personaliziranoj funkciji člana Predsjedništa zna biti ozbiljan nedostatak. Ali, ako ništa svoj mandat je odradio „korektno“ i to u punom smisli te riječi. I ništa više, ali ni manje!

Jedini „preživjeli“ iz starog saziva je veteran državnih poslova, Željko Komšić. Prava džomba u kolektivnom šefu države, koji je takođe imao realtivno skromne početke, ali koji se tokom svojih prošlih mandata itekao „ispraksao“. Kod Komšića nema puno nepoznanica. Ono što na „izborima kupite“ - to nakon izbora dobijete, bez obzira da li se to nekome dopada ili ne.

Druga dva člana novog saziva Predsjedništva su puno veća enigma. Posebno, jer prvi put ulaze u ovoj kolektivni organ vlasti.

Željka Cvijanović će možda, kako se nadaju neki analitičari, biti uljudnija od Dodika, ali to ne znači da će njena politika biti puno drugačija! Najvjerovatnije je da će biti – ista samo upakovana u malo drugačiji „celofan“. Lišena Dodikovih ispada i eskapada...tehnički dotjeranija, ali suštinski ista! Uostalom, nije ona neka pridošlica u Dodikov tabor, već njegov iskusni igrač, sa kojim je samo zarotirao pozicije moći i utjecaja. Kao što se to nekada radili Medvedev i Putin u Rusiji ili Vučić i Nikolić u Srbiji.

Jabuka je to sa istog stabla – kaže stara poslovica.  

Najveća nepoznanica iz novog saziva je SDP-ov parlamentarni veteran - Denis Bećirović (u novoj ulozi), koji izbore nije prvenstveno dobio zbog nekog jakog programa ili karizme, već zbog podrške velikog broja stranaka, ali i činjenice da je jedan dobar dio bošnjačkog biračkog tijela radije glasao „protiv“, nego „za“.

Ipak, njegova pobjeda nad Izetbegovićem je impresivna, iako politički mlađahni Bećirović tek treba (sportskim riječnikom rečeno) „opravdati ukazano povjerenje“. U parlamentu se znao nametnuti i postati prepoznatljivim, ali je funkcija predsjednika države (uz dva ostala člana) ipak nešto potpuno drugačije i zahtjevnije. Nema sakrivanja iza stranke ili parlamentarnih tijela. Sve se „odmah vidi“ i prepozna. I dobro i loše.

Njegovi dosadašnji nastupi pokazali su da se Bećirović nije riješio svog starog problema u javnoj komunikaciji. On uporno „izgleda“ nekako mlako, pa čak i kao nedovoljno zainteresiran, dok mu govori više liče na napamet naučene lekcije, nego političko učenje sa razumijevanjem diplomatskog gradiva. Međutim, on je dobrodošla promjena od koje ne treba tražiti baš sve, jer su se i ostali „učili“ u prvim mjesecima mandata.  

Na kraju smo dobili – ono što smo birali! Da li je moglo bolje? Pa, iskreno jeste, ali to je to što sada imamo.

Najvažnije će biti da Predsjedništvo, ako je ikako moguće izađe iz začaranog kruga nadmudrivanja  i podapinjanja i da se, ako ništa krene baviti svima važnim i bitnim stvarima.

Da se pokrene...