Počelo je tek kao naivna priča o potrebi dijaloga prije više od desetak godina, a završilo se čvrstim savezništvom i interesnom koalicijom bez presedana.
Da, da...u pitanju je bliski odnos SNSD-a i HDZ BiH, te lidera ovih stranaka Milorada Dodika i Dragana Čovića. Kažu i da mogu biti primjer drugima, ma šta to na kraju značilo i kome su htjeli tu poruku poslati.
Izborni slogan HDZ-a (Ustrajno) iznad glava Čovića i Dodika na press konferenciji u Mostaru upravo je savršeno opisao pravu prirodu, ali i ozbiljnost njihovog političkog odnosa.
BiH je kroz sve ove godine prolazila kroz brojne krize, ali je ovaj „dinamični duo“ uvijek nalazio snage da ostane čvrsto zajedno – u istom čamcu, čak kada su se njihove centrale u Beograu u Zagrebu znale dobro pokačiti. Doduše oko nekih drugih pitanja...koalicija u BiH nikada nije ozbiljno dovođena u pitanje. Za Zagreb je Dodik „partner“, dok je za Beograd Čović „legitimni predstavnik“ i to se ne može problematizirati, bez obzira na stepen neslaganja Hrvatske i Srbije. Ovo ili ono pitanje...Oluju, Jasenovac...Vukovar...
Tako izgleda da je u politici u BiH i regionu sve moguće, osim da se raskine čvrsta koalicija-alijansa SNSD-a i HDZ BiH! Takav zaključak se nameće sam od sebe, nakon što je Milorad Dodik u Mostaru, uz prisustvo svog partnera, izjavio kako SNSD neće bez HDZ-a, a HDZ opet neće bez SNSD-a.
Radi se o definitivnoj potvrdi nečega što je itekako dugo prisutno na ovdašnjoj, ali i regionalnoj političkoj sceni, ali je sada „došlo vrijeme“ da se to otvoreno kraja otvoreno i kaže. Da se stavi prava stvar – na pravo mjesto! Bez ikakvih ustazanja ili ograda. Moglo je to biti izneneđenje samo za neke poslovično neupućene političke krugove u Sarajevu, ali ne i za one koji su više polagali pažnje onome što Dodik i Čović zaista rade, a ne onome što govore.
Vjetar u leđa bila je i selektivna odluka Visokog predstavnika o izmjenama Izbornog zakona BiH i Ustava FBiH, koja je jasno pokazala da se uslovljavanjima i opstrukcijama može itakako dobro profitirati. HDZ BiH je živi primjer za nešto takvo, a i Dodik je itekako zadovoljan jer ga niko nije niti spomenuo, a kamoli dirao i pored očitog dispariteta u parlamentarnoj zaštiti koletivnih nacionalnih prava Bošnjaka, Hrvata i Srba u RS i FBiH.
I tako osokoljeni nekim novim vjetrovima, koji pušu sa Zapada (pa i SAD), te uz diskretnu podršku OHR-a, ovaj dinamični duo je odlučio da dodatno pojača brzinu svoga političkog kretanja i još odlučnije se postavi u svojim zahtjevima. Dodik to zove „povratkom na izvorni Dayton“ – Čović i dalje priča o legitimnom predstavljanju i jednakopravnosti konstitutivnih naroda.
Svako ima svoj dio priče. Bitno je samo da zajedno nastupe i podrže jedan drugog. Sve ostalo je stvar čiste rutine i povremenih press konferencija na kojima se demonstrira „jedinstvo stavova“ i šalju poruke. Dok „političko Sarajevo“ po običaju čvrsto spava ili ne razumije procese, koji se već uveliko odvijaju. Zabavljeno međusobnim borbama oko postizbirne podjele vlasti i pripadajuće (finansijske) moći.
Cijela taktika SNSD-a i HDZ-a je u dovoljno dugom procesu uslovljavanja i kontrole nad najvažnijim procesima u BiH, nakon čega bi se, eto - našla neka politička opcija među Bošnjacima, koja bi podržala „realnosti na terenu“. Pristala na sve ono što se traži, a to nije malo. Moglo bi biti i znatno više, ukoliko okolnosti budu „išle na ruku“. Zato se sa press konferencija i šalju one „šifrovane poruke“.
Sada se o tome još ne govori do kraja otvoreno, ali proces nekakve „federalizacije“ BiH je sigurno jedna od poželjnijih opcija u glavama Dodika i Čovića.
Lagani povratak na koncept Unije tri republike i pretvaranje BiH u labavu Federaciju sa ograničenim rokom trajanja!
Nema komentara:
Objavi komentar