Već godinu dana u Ukrajini gore i nebo
i zemlja. Ruska agresija na susjednu zemlju (pre)okrenula je gepolitičke odnose
na globalnom nivou. Malo toga je ostalo isto! Posebno u Evropi.
Da je Putin, kojim slučajem, znao šta će ga dočekati u Ukrajini, kakav jad i čemer - vjerovatno bi bolje porazmislio. Prespavao, jer je "jutro pametnije od noći". Ali teško je tražiti bilo kakve tragove racionalnosti u ponašanju ljudi, koji predugo imaju svu vlast samo u svojim rukama.
Posebna je to logika i psihologija otuđenosti i otklona od realnosti i života u izmaštanim svjetovima „prirodnog prava“ sa dubokim korijenima u vremenima od prije par stotina godina, pa i više.
Godišnica ruskog napada ne samo da neće označiti mogući povratak na početak, već će označiti period dalje i vrlo opasne eskalacije. Dva su razloga za to.
Putin i Zelenski...i „krugovi“ oko njih.
Obojica znaju da ovaj rat nakon toliko razaranja i izgubljenih ljudskih života nemaju pravo izgubiti i da je sada nakon početnog šoka najvažnije vrijeme u kome će se stvari konačno „prelomiti“. Zelenski ima razloga za optimizam baziran na jakoj podršci Zapada, ali i narasloj vojnoj moći Ukrajine, dok je Putin vladar, koga samo i isključivo brutalni rat i još brutalnija vlast mogu „održati u sedlu“.
Za njega nema rezervne opcije! Kockao se i izgubio. Barem prvu rundu.
Povjerovao je filozofima potrebne i dovoljne katastrofe na putu prema pročišćenju, poput notornog Aleksandra Dugina. Apostolima sudnjeg dana... suštinskim ideološkim blizancima Talibana ili ISIL-a, ali i zapadnih tradicionalista.
Sve ono na čemu se bazirala ruska agresija se pokazalo kao vrlo loša procjena ili čak kao potpuni promašaj.
Kijev i Ukrajina nisu pali, nakon „pokazane snage“, Zapad se i pored određenih trzavica nije geopolitički raspao i ono najgore...rat je pokazao da Rusija više nije nikakva svjetska „super sila“, već samo relativno dobro naoružana veća regionalna vojska sa velikim, ali neprovjerenim nuklearnim kapacitetima.
„Nuklearno dugme“ u rukama Putine je još jedini zaostali relikt super sile u Moskvi.
Sve ostalo je uglavnom zastarjelo, loše održavano i slabo organizovano.
Četvrta industrijska revolicija se još nije dogodila u ruskoj vojsci, pa se po dronove moralo posegnuti do Teherana! Kakva sramota za vojsku, koja je tvrdila...i još tvrdi...da je „nepobjediva“.
Sve se svelo na to „dugme“ i Putinovo nuklearno koferče.
Sva ta priča o moćnoj Ruskoj vojci, koja treba samo da se pokrene, pa da se svi, poklope po ušima. I da...ostala je ta vatrena moć taktike spaljene zemlje...oružja očajnika ili onih kojima nisu važni životi ni svojih ni protivničkih vojnika. Civile niko ne računa. Posebno ne Putin.
Na sve to i kredibilne optužbe on samo stane na centar stadiona u Moskvi i zaurla...Hura!!!
Nakon više neugodnih poraza i spoznaje da ratuje sa motiviranijom i čak znatno modernijom vojskom!?, Putina tješi samo jedna mala stvar...to malo crveno dugme. Kad' bi bio...
Dugme sudnjeg dana...đavolja igračka za ambiciozne diktatore, koji misle da mogu ucjenjivati svijet.
Zadnji čin najveće geopolitičke drame u svijetu upravo je počeo...vežite se polijećemo!
Nema komentara:
Objavi komentar