MOSTARSKI STATUT – KRIZA KOJA SE (PO)VRAĆA!

 

Bilo kojom da vrludavom stramputicom krenete, vječna mostarska politička kriza vas uvijek vrati na njen jedini pravi početak – Statut Grada Mostara!

Samo je usvajanje toga, kažu, najvažnijeg dokumenta za funkcionisanje svakoga grada pravi garant da će se beskrajno vrzino kolo krize jednom „raskoliti“ u Mostaru. Grad izvući iz beskrajnog niza kriza cikličnih kriza, koje ga razdiru. Već skoro trideset godina!

A Mostar se ove zadnje tri decenije baš nagledao kriza i problema.

Sve to je bilo posljedica jednostavne činjenice kako se sve ovo vrijeme nakon rata i agresije nije moglo ili se nije htjelo naći usaglašeno političko rješenje za funkcionisanje Mostara. Uravneteženo između građanskog i etničkog. Ove, one...ili bilo koje druge strane.

A nije da nije bilo prilika i mogućnosti. Čak i jako dobrih šansi!

Na pominjanje problema sa Statutom Grada Mostara mnogi će instiktivno posegnuti za tekstom „Mostarskog sposrazuma“ (HDZ BiH – SDA) uz garanciju najvažnijih diplomataskih adresa. Međutim, to je samo dio – zapravo tek djelić ove komplikovane lokalno-globalne slagalice.

Sve je počelo još prije skoro trideset godina kada se Statutom pokušao pozabaviti evropski gradonačelnik Mostara (EUAM) – Hans Koschnick. Pišem jasno i namjerno pokušao, jer se na kraju ono što je bilo dobro i izbalansirano rješenje, zbog pritisaka i popustljivosti (međunarodne zajednice!) pretvorilo u političku karikaturu, koja je stvarni početak baš svake mostarske krize.

Da je tada bilo dovoljno odlučnosti i manje volje da se ide na ruku onima koji su Mostar uporno htjeli dijeliti ili prisvojiti, danas bi sve bilo neka druga priča. Koschnickov model je, naime, nudio dovoljno prostora i za neometano ujedinjavanje grada kroz Centralnu gradsku zonu, ali i za poštivanje etničkog elementa putem uspostave šest gradskih opština.

To naravno nije bilo savršeno rješenje...daleko od toga, ali je bilo bolje od svega što se kasnije dogodilo i zagovaralo. Problem je nastao onoga trenutka kada je tzv. međunarodna zajednica naprasno odustala od bezuslovne podrške njemačkom (EU) administratoru za Mostar!? i napravila ga budalom detaljano izmjenivši njegov originalni plan.

Do neprepoznatljivosti!

Rapidno umanjila Centralnu zonu i umjesto kakvog-takvog rješanja inaugurisala model ponašanja prema kome nema jasnih principa, te da je sve podložno izmjenama...ako se dovoljno zapne i napravi problem.  

Problem nije riješen niti nakon pokušaja, tada jakog Visokog prestavnika, (Paddy Ashdown) da tu čudnu lokalnu tvorevinu nekako uredi. Sada ukidanjem opština i navodnim „ujedinjavanjem grada“.

Najvažnije političke stranke u Mostaru (SDA i HDZ BiH) nikada  nisu pristale na ovakvo rješenje. Svaka zbog svojih razloga. Statut je tako sa svim svojim nelogičnostima izrastao u stalni izvor trzavica i političkih prepucavanja. Mostar je uvijek bio ta „tačka pucanja“ u FBiH, preko koje se uvijek nešto trgovalo, uslovljavalo ili kočilo.

Uvijek se u tom loncu nešto kuhalo ili dokuhavalo. Od Ustavnog suda i Mostara do OHR-a i natrag. Od pregovora kako sve to provesti do beskrajno duge političke krize u kojoj je grad preskočio čak dva izborna ciklusa!? 

Nije htio HDZ BiH i tačka.

„Visoki“ ukinuo Gradsko vijeće, ali ne i gradonačelnika! Zašto bi bilo ko, a posebno HDZ tada išao na izbore bez „dobrog razloga“. Vlast je čvrsto držao u rukama sa gradonačenikom bez izbornog legitimiteta. Politička "banja".  

I sve tako, čupavo i kilavo do čuvenog Mostarskog sporazuma, kojim je, tvrdilo se, konačno nešto riješeno, a građani dobili su priliku izaći na toliko očekivane izbore.

I to je jedina dobra stvar, koja je iz tog dokumenta proizašla! Činjenica da imamo na izborima zasnovanu vlast. Sve ostalo je samo jedna te ista gola umarajuća kriza.

Lider HDZ BiH je Mostar fino i odavno upakovao u svoj spisak želja i popuštanje u Mostaru, a što je jedan dio međunarodne zajednice doživljavao i shvaćao kao znak dobre volje ili signal da se nešto (ipak) mijenja.

Ali avaj...Čović je imao drugi plan!

Mostar je bio i još uvijek jeste samo dobar adut u njegovi rukama kako bi igrao neke druge još važnije igre. Sporazum oko izbora i Statuta neodoljivo podsjeća na igrokaz u vidu davnog sporazuma Tihić-Čolak, kada je HDZ BiH i tada izigrao „partnere“ ne poštujući dogovor oko (re)izbora gradonačelnika.

Statut se prema Mostarskom sporazumu trebao usvojiti još na prvoj sjednici novog saziva Gradskog vijeća, ali od toga su prošle dvije godine!? Dvije godine...hej!

Sada, nakon što Visoki predstavnik Schmidt  Čovića pripazio i praktički pretvorio u onoga koji određuje ko će biti na vlasti (Kingmaker), HDZ BiH sigurno neće pristati na provođenje ili usvajanje bilo kakvog „usaglašenog Stauta“!

Vjeruju da za HDZ BiH jednostavno - radi vrijeme. Posebno, jer je sa druge strane u toku totalni politički rat do istrebljenja u kome se najmanje dvije (probosanske) strane bore u nastojanjima da mu budu partnerima!?

"Win-win" je to  situacija za HDZ i Čovića.

Da Čović nema razloga za bilo kakvu bojazan potvrdila je i nepostojeća reakcija predstavnika međunarodne zajednice na izigravanje Mostarskog sporazuma - čiji su bili garanti!? Ništa od saopštenja ili nekakvih „poruka“...tek blago, gotovo „očinsko savjetovanje“ oko procedure da se jednom odlukom usvoji i stari i novi Statut.

O ozbiljnosti HDZ BiH da uđe u proces usvajanja Statuta najviše govori podatak da su u cijelu priču ušli sa svoja dva!? prijedloga uz napomenu da bi se trebalo ići i na nekakvu „javnu raspravu“. Prevedeno sa političkog jezika – ne skoro, a možda i nikada.

Ili barem dok se ne steknu uslovi da se sa druge strane „pronađu ruke“ za rješenje, koje bi "najviše odgovaralo". Možda pomogne i Schmidt, ko zna? Ukoliko je već jednom pogurao stvari u izbornoj noći, zašto se ne bi pozabavio i Mostarom, onako kako to vidi i za šta se zalaže samo jedan dio političke scene?

U svakom slučaju ovo je upravo idealna situacija za Čovića.

Dobio je ključeve vlasti, koja se ne može sklopiti bez njega, dok mu Mostar i mjesto u Predsjedništvu iz reda Hrvata, i dalje vjerno služe kao „dokaz“ nekakve majorizacije, ali i kao sredstvo pritiska na partnere po principu: Ko daje više?

To što Mostar sve ove godine nema „najvažnijeg dokumenta“ – koga briga. 

Sve ide svojim ustaljenim tokom. Linijom dobro programirane beskrajne krize...do prve „prave prilike“. Do tada ide priča o normalnom i multietničkom gradu. 

Muzika za uši ocvalih međunarodnih posrednika. 

A kad' se steknu uslovi..ili neko te uslove jednostavno nametne (opet)...bez suvišnih i zamarajućih dilema o demokratičnosti nametnutih „rješenja“, onda....

 so „bring it on“!