MORA LI TAKO? AUTOBUSKI "DESANT" NA PARTIZANSKO!

 

Odgovor na izuzetno važno mostarsko pitanje: Mogu li antifašisti iz Mostara i regije slobodno prošetati gradom, do recimo....čuvenog Partianskog groblja/spomenika, može biti jedino kratak i jednostavan:

Mogu i moraju!

Sve ostale priče, teorije, naklapanja, zabrane i reletiviziranja su samo loš izgovor kako bi se jednom dijelu ovdašanje populacije i njihovih gostiju dalo do znanja da ih se – eto nekako trpi, ali i suštinski ne podržava!

Antifašiste (ili one koji se tako deklarišu) se ne može sprovoditi gradom u autobusima kao da se radi o nekakvim potencijalno opasnim navijačima. Ali, ideološki dio problema je samo jedan dio ove priče. Još veći je problem ukoliko grad i kanton (MUP HNK) ne mogu, iz nekog razloga, garantovati sigurnost povorci antifašista, pa se zato ide ovom (autobuskom) linijom manjeg otpora!? Svojevrsnim desantom...partizanskim riječnikom rečeno.

Ukoliko sve ostale grupe ideološki profilisanih aktivista na osnovu zakona - imaju pravo na javno okupljanje i „šetnju“, onda to - u punom obimu i kapacitetu u Mostaru moraju imati i antifašisti. Posebno, jer Grad Mostar godinama zanemaruje problem planske i temeljite dekonstrukcije spomeničko-kulturne ostavštine bivše države i anatifašizma.

Kao da se radi o nekakvim nakupimanama kamena i betona, a ne umjetničkim djelima, koja su poznata i priznata širom svijeta!

Čak i u onom državama, koje nemaju - ama baš nikakve veze sa tradicijom komunizma i jednopartijske države. Umjesto očekivanog odnosa prema naslijeđu koga baštini cijela Evropa, u Mostaru se stalno zatvaraju oči pred jasnim problemima i stalno nude neke nove isprike.

Obnova porušenog se provodi na kapaljku, a kada se – neki čudom i dogodi – onda se vrlo brzo „pod okroljem noći“ i od strane „uvijek nepoznatih počinitelja“ sve vrati na početno – devastirano stanje. Istraga je vječno u toku i bez konkretnih rezultata...s kontrolom i nadzorom uvijek nešto ne štima.

Teško se provodi...nema ljudi, opreme ili novca.

A istina je da je u zadnjih godina uloženo dosta novca u Partizanski spomenik i groblje (na dobar ili problematičan način), ali da su sva ta ulaganja praktički anulirana rušilačkim pohodima. Na kraju krajeva, neko konačno mora odgovarati i za počinjenu štetu, koja nije zanemariva!

Zamislimo samo da se ovakav obim devastacije ili nemara dogodio prema nekom spomeniku, koji obilježava žrtve i vojne formacije iz zadnjeg sukoba i agresije na BiH!? Kakva bi to reakcija bila i kojom bi se brzinom pronašli počinitelji?

Ali, antifašističko naslijeđe u Mostaru, bez obzira na svoje dokazane umjetničke vrijednosti je prepušteno samo sebi. Nekom nejasnom toku događaja; od prilike – do prilike. Kako se namjesti.

Treba biti otvoren, pa reći da se jednim dobrom dijelom radi i o planskom zaboravu. Teoriji dovoljnog protoka vremena, kada će se u jednom trenutku sve srušiti samo od sebe i kada više neće biti potrebno koristiti macole i sprejeve sa bojom.

Igra se na zamor materijala, a to je baš ono što antifašisti prepoznaju i žele spriječiti. Organizirani zaborav. Zato i padaju „teške riječi“ sa „obje strane barikade“. A to je zadnje što nam treba, ukoliko ne želimo nove i dublje podjele. Istina, nekada treba reći istinu, ma kako ona zvučala, ali je jasno i da samo „dogovor (i odgovor) kuće gradi“.

Stvar je u jednostavnom dogovoru i zdravom kompromisu odgovornih ljudi. Takvih bi trebalo biti na obje „strane“. Aktivista, ali i izabranih, dakle odgovornih čelnika. Gradonačelnika, ponajprije! Politika je i ovdje važna, ali ne i najvažnja stvar.

I ono najbitnije – fašizam i antifašizam nisu i nikada neće biti iste stvari! Bez obzira što se u oba ova politička modela (sa različitim količinama) mogu pronaći natruhe totalitarizma.

Fora je, naime, u poštivanju onoga što svijet poštuje i cijeni. U prepoznavanju potrebe da se razlikujemo i pri tome ne razbijemo glavu jedni – drugima. Da se dogovaramo, a ne vječno pregovaramo, a „znamo“ da se nećemo dogovoriti.

Zašto uvijek volimo i moramo biti tako tvrdi i teški?     

 

 

Tell me why? Tell me why? Tell me why?

Mmm, why can't we live together?

Tell me why? Tell me why?

Mmm, why can't we live together?