MLIJEKO PROLIVENO: KAKO SMO SE ZAJE....

 

Živimo u vremenima kada više ništa nije „nemoguće“. Sva pravila, sada već, „starog svijeta“ - više ne važe! Ono što nas najviše frustrira je da ni nova pravila nisu još (do kraja) poznata... osim generalnog smjera, koji je - jako zabrinjavajući.

Na sceni je neuvijeno globalno promoviranje gole sile kao jedinog sredstva za postizanje svih ciljeva i uređenja „novog svjetskog poretka“.  

Sve ono što smo godinama gradili kao krhki projekt međunarodne saradnje za neko sanjivo opće dobro, sada je svedeno na ostatke ostataka. Na nekoliko nepovezanih „ostrva“, koja su dovoljno bogata da bi takav „luksuz“ sebi još neko vrijeme - mogli priuštiti.

A i tamo se stvari opasno drmaju. U samim temeljima.

Sve se propitkuje i sumnjičavo analizira. Raspojasana kamarila šarolikih relativizatora svega i svačega, koja svoje postojanje, uglavnom, bazira na teorijama zavjere, već uveliko vlada ili prijeti da će „preuzeti kormilo vlasti“.

Princip djelovanja im je vrlo jednostavan. Brisanje (skoro svega) onoga što je bilo i vraćanje korijenima. U ugodnu tupost navodne „bolje prošlosti“.

Po ubrzanom postupku gase ili potpuno brišu standarde demokratičnosti i uvažavanja drugog i drugačijeg, koji su im omogućili da djeluju i javno zastupaju svoje stavove, jer... eto sada za time nema potrebe... kada je „narod došao na vlast“.

Da... iza naroda... se najviše kriju, dok suštinski rade potpuno suprotne stvari. Servisiraju svoje mentore i finansijere. Nezamislivo bogate likove, kojima je strana svaka empatija i koji žele samo JOŠ.

Čak i kada im je i previše onoga... što već posjeduju.

Sadržajno se vraćamo u vrijeme vlastele i kmetova. Vladara i podanika. Samo što ovoga puta to nije teški fizički rad, već pristajanje na pravila digitalne diktature u kojoj vlada naopaka logika da je garancija privatnosti „nepotrebna“, pa i štetna!?... jer „šta imaju skrivati oni, koji se ne boje dati podatke na uvid“.

Razumna logika zasnovana na racionalnosti odgovornih ljudi postepeno se briše iz javnog prostora zarad „viših ciljeva“, koji su većini obični građana (podanika) nepoznati... ali šta ima kmet da se pita kako vladar treba vladati?

I onda slijedi ono najgore. Ovo je tek početak!

Nukleus još veće buduće krize, koja su dugo valjala po nadubljim rupama internata da bi onda svom silinom pokuljala na ulice u javnost... u glasačke kutije.

Ništa nije vodom došlo. Za sve postoji neki razlog. Imamo li hrabrosti priznati da smo i svi mi barem malo tome - doprinijeli?  

Da smo pristali na ono na šta nismo smjeli. Da smo okrenuli glavu kada smo trebali držati oči širom otvorenima. Da smo pomislili da je sve već učinjeno i da se više nema šta braniti.

Eh... kako smo se... da prostite... zajebali!