Hrvatska je protiv bilo kakvih separatističkih tendencija u BiH – izjavio je ovih dana premijer RH Andrej Plenković.
Kako treba „čitati“ ovu izjavu premijera susjedne države?
Kao već toliko puta izrečenu „mantru“, prema kojoj se jedno govori, a sasvim drugo radi i misli ili kao moguću najavu promjene „kursa“ u BiH? Prije svega po pitanju saradnje "sestrinskog HDZ-a" i Dragana Čovića sa Miloradom Dodikom.
Ukoliko, već govorimo o separatističkim tendencijama, onda se, čak i površno upoznati sa stanjem u BiH, moraju složiti kako ova dijagnoza najbolje pristaje uz lik i djelo notornog Milorada Dodika, koji je opet više nego pouzdan partner sestrinskog HDZ-a, ali i „pajdaš“ predsjednika RH Zorana Milanovića.
I tu dolazimo do više problema i važnih pitanja!
Sve dok Dodik nije bio pod najnovijim sankcijama SAD, ali i sve izvjesnijih i više puta ozbiljno najavljenih sankcija EU ili barem dijela vrlo utjecajnih članica, „saradnja“ sa Dodikom se mogla podvesti pod „legitimno političko promišljenje“, da ne kažem legitimno predstavljanje...
Nakon sankcija, za zvanični Zagreb stvari postaju puno komlikovanije i potencijalno vrlo štetne. I to ne zbog toga što Dodika podržava neki Viktor Orban ili sličan populista, već zato što lidera SNSD-a i šefa RS, vrlo jasno ne podržavaju iz Washingtona, Londona i za Hrvatsku vrlo važnog, možda i prevažnog Berlina!
Stignu li sankcije iz većine zemalja EU (a hoće), bez obzira na njihov sadržaj, to će biti ogroman problem za Zagreb, jer će se morati jasno odrediti prema toj činjenici, koja više nije neko moguće naklapanje, već zvanična politika najvažnijih zemalja i njihovih diplomatija.
Jednostavno, više neće biti prostora za bilo kakvo „vrdanje“ i Hrvatska će se morati jasno odrediti prema Dodiku i što je još važnije njegovoj politici.
I ono najvažnije: Šta Zagreb misli o vrlo bliksoj saradnji Dragana Čovića i Milorada Dodika u BiH!
Upravo se zbog toga, izjava Plenkovića o tome kako je Hrvatska protiv bilo kakvih separatističkih tendencija u BiH, treba čitati kao svojevrsna najava tih „novih vjetrova“, koji će neminovno zapuhati.
Ali, ne treba biti previše optimističan. Biće to teško. Jedan politički narativ o bezuslovnoj podršci Čoviću, duboko je pustio korijenje u hrvatskoj javnosti.
Plenković, realno, nije nikada bio slabiji – što zbog unutrašnjih nagomilanih vrlo neugodnih korupcijskih afera, što zbog unutarstranačke opozicije, koja je navikla da se Čoviću, ispuni baš svaka želja koju zamisli!?
Tu je i nezgodna i glasna krajnje desna opozicija poput sve radiklanijeg MOST-a, te oslabljenih, ali još uvijek utjecajnih „Suverenista“ ili Domovinskog pokreta.
I naravno, predsjednika Zorana Milanovića – možda najvećeg zagovornika saradnje sa Dodikom. Zoki se u zadnje vrijeme malo primirio, ali sa njime se nikada ne zna. Čovjek je jednostavno lutajući politički metak, za koga nikada ne znaš, gdje će se zaustaviti, odnosno, gdje će ga odvesti njegova logoreja, kada stane pred kamere i mikrofone.
Ipak i ovakav Plenković je „mila majka“ za politike, koje mu stoje sa druge strane, pa je sasvim logično očekivati da će hrvatski premijer biti ona karta na koju će zaigrati „veliki“ u namjeri da se promijeni politika u BiH.
Da se prestane sa ucjenama i nipodaštavanjem, te da se „otkači“ Milorad Dodik, koji i Zagrebu i dijelu Mostara obećava nešto što ne može dati i samo njemu i njegovoj politici ide u korist.
Hrvatska će se zato vrlo brzo naći u vrlo sličnoj poziciji, kao pred Vašingtonske sporazume, kada je više pod pritiskom velikih i moćnih, a manje svojom voljom pristala na demontažu Herceg-Bosne i okončanje suludih ambicija u BiH.
Plenković je svega toga itekako svjestan, a možda slično već naslućuje i Dragan Čović. Baš zato, ovih dana nam dolaze „smirujuće izjave“ i najavljuje potreba saradnje i pronalska rješenja.
Zapad,jednostavno želi pojednostavljivanje krize u BiH i stvaranje jedinstvenog fronta protiv Dodika, koji se više ne doživljava kao lokalni korumpirani kabadahija, već kao direktni igrač Moskve.
Politika je stvar realnog u mogućeg i „koga je molit', nije ga srdit'“.
Mali su se zaigrali na Balkanu. Sada dolaze veliki da uvedu malo reda.
Točak je pokrenut...pa koga pregazi!
Nema komentara:
Objavi komentar