ŠTA HOĆE I MOŽE PUTIN? VRIJEME "SUHE TRAVE" U EVROPI...

 

Na istoku Evrope se opasno zvecka oružjem! U toku je „velika igra“, koja je odavno počela, ali je sada ušla u završnu – termalnu fazu.

Zašto baš sada?

Odgovor na ovo pitanje zna ruski predsjednik Vladimir Putin, koji i dalje formalno određuje ritam krize, ali i njen mogući dalji tok. Vrijeme eskalacije, Putin je odredio nimalo slučajno. Baš sada, Rusija i Putin smatraju da mogu povući svoje crvene linije, uputiti ultimatume i brutalno zaprijetiti silom.

Prije svega, gomilanjem ruske vojske i teškog naoružanja na istočnim granicama Ukrajine, a što je samo logičan nastavak hibridnih operacija, koje je Rusije pokrenula prije desetak godina. Dugo se to kuha sistemom "malih koraka"...

Po principu; malo oružja i ratovanja (Krim), malo korištenja energije kao oružja (Njemačka), malo lažnih vijesti i hibridnog rata na internetu i medijima (SAD i Velika Britanija). 

 

Zapadne liberalne demokratije nikada nisu bile pod većim pritiskom, mahom vrlo desnih opcija, koje su, gle čuda, najviše razumijevanja imale od strane Rusije!? Zar Trump nije javno zagovarao da se sa Putinom "treba dogovoriti" i u tome nije bio usamljen!? Ne samo u SAD, već i Evropi. Tvrdilo se da je NATO "zastario"!?

Evropa je razjedinjena, umorna od pandemije i Brexita, te gladna energije, dok u SAD već duže vrijeme tinja unutrašnji sukob, koji prijeti čak i obnovom građanskog rata? 

U svemu tome zvanična Moskva itekako ima upletene prste, a što je jasno dokazano istragama oko pozadine Brexita ili tajnih veza Putinovog režima sa američkim desničarima. Ne preza se niti od „crnih operacija“, poput trovanja „protivnika“ režima. Čak i na teritoriju Zapada i to bojnim otorvima najvišeg ranga! Moskva to sve negira, ali tragovi ipak ukazuju na veze prema Moskvi.   

 

Putinu na ruku ide i strelevito jačanje Kine u svakom, pa i vojnim smislu!

Zapad zato jednim okom mora pratiti Rusiju, a drugim okom Kinu na Pacifiku, što je i za moćnu mašineriju NATO saveza vrlo zahtjevan zadatak. NATO mora pratiti stanje i imati odgovor na dva kraja svijeta. Kapaciteti za to postoje, ali su realno rastegnuti.

Zapadno od Rusije to je Ukrajina i istok Evrope, dok je na Pacifiku to status Tajvana, ali i cijelog Pacifika, kao trenutno najznačajnije zone interesa u svijetu. Upravo, zbog takvog razvoja situacije, SAD su se jednostavno morale izvući iz vječnog rata u Afganistanu i preusmjeriti resurse na sada puno važnija i izazovnija područja u svijetu...istok Evrope i Pacifik.

Priča se dakle, zaplela na globalnom nivou i to je karta na koju igra Putin.

On namjerno podiže ruski ulog u ovom geopolitičkom pokeru, jer zna da je sada „najbolje vrijeme“ da pokuša obnoviti neku vrstu novog Sovjetskog Saveza i time značajno proširiti „zonu utjecaja“.

Nije samo Ukrajina na stolu, već i budućnost dobrog dijela istoka Evrope.

Putin tako, sada traži, ne samo garantovanje da neće biti novog proširenja NATO saveza, već da će i neke od zemlja napustiti ovaj vojni savez!?

Dijelom je to taktička igra prema kojoj tražiš puno više, da bi dobio ono što ti zapravo treba, ali je dijelom i test dokle se može ići u zahjtevima prema Zapadu, odnosno kako će na to reagovati oni koji donose odluke.

Bez obzira na mjerkanja sa nikada bliže distance, obje strane će nastojati izbjeći direktni ili otvoreni sukob, ali je jedan dobar proxy (posredni) rat itekako moguć, pa donekle i očekivan. Ponajprije u Ukrajini, gdje bi se Rusija mogla ogledati sa Zapadom preko svoje „proxy“ vojske u pobunjenim pokrajinama. Kijev bi u toj varijanti, napravno bio „igrač“ Zapada, pa šta bude.

Dalji razvoj situacije biće vrlo teško predvidjeti, jer se kriza iz Ukrajine itekako može preliti u region, bude li za to uslova ili potrebe.  

Nije ovo novi Hladni rat ili Vrući mir. Ovo je opasno vrijeme „suhe trave“, koju može zapaliti čak i slučajno uzrokovana varnica.

Prst je na obaraču....Vazduh trepri, kao da gori...Sprema se oluja!