Nije to više pragmatično interesno svrstavanje uz jednu politiku i njene zagovaratelje, kako bi se ostvarili sasvim određeni politički ciljevi, već otvoreno svrstavanje i „izbor strane“ u velikoj geopolitičkoj igri između Zapada i Rusije u Evropi!
Predsjednik RH, Zoran Milanović, je sada jasno stao uz bok Milorada Dodika i ruskog vječnog vladara Vladimira Putina!?, postajući tako otvoreni zagovornik ruskih političkih interesa i to iz pozicije zemlje članice EU...i još važnije NATO saveza!
Popriličan je to uspjeh ruske diplomatije, bez obzira na stvarni značaj i utjecaj Hrvatske u EU i NATO savezu, jer su u pitanju određeni vrlo važni politički i strateški principi, koje Milanović bez pardona krši, čak ih ismijava, dok se otvoreno dodvorava Moskvi.
On je jednostavno „ruski spavač“ u zapadnim integracijama!
Drugačiji zaključak, teško da se može izvesti, nakon Milanovićevih zadnjih izajava, za koje premijer Andrej Plenković, s punim pravom tvrdi da su identične stavovima ruskih zvaničnika.
Tako, prema Milanoviću, Putin i Dodik, „nisu šovinisti i etnonacionalisti“, a on će povući do zadnjeg hrvatskog vojnika iz Ukrajine. One, koji bi iz Hrvatske, možda, podržali sankcije za Milorada Dodika, Milanović je unaprijed proglasio „izdajnicima“, dok je Zapad optužio za „državni udar“ u Ukrajini i nasilnu smjenu vlasti!
Sve u svemu „muzika za uši“ u Kremlju.
Milanovićeve izjave su toliko loše odjeknule u javnosti da je premijer Plenković još istog dana osjetio potrebu da sve to praktički demantuje i Vladu u Ukrajini zamoli za oprost.
Milanović tako postaje, ne samo hrvatski i regionalni problem, već i državnik, koji se bez pardona upliće u puno šire evropske odnose zauzimajući se za stranu, koja je u sukobu sa integracijama u kojima je njegova zemlja punopravni član!?
Kao da Lukašeno odjednom okrene leđa Putinu i podrži NATO. O takvoj vrsti zaokreta se ovdje radi.
Ko će, nakon svega ovoga, Milanovića uopšte u Bruxellesu i Washingtonu uzeti za ozbiljno, a samim time i Hrvatsku čiji je predsjednik? Misli li to Milanović zaratiti sa vlastitim saveznicima u korist Moskve i kakav bi motiv za tako nešto mogao imati?
Dramatično ponašanje predsjednika Hrvatske, koji se igra strateškim interesima vlastite (male) zemlje, praveći se da ih kao „štiti“ može imati samo dva moguća objašanjenja; ili je hrvatski predsjednik teški politički amater, kome su „brži konji, već samari“ i koji tvrdoglavo „tupi“ samo ono što on smatra da je važno ili se pak iza svega kriju neki dobro skriveni politički ili drugi interesi?
Kada je u pitanju Rusija i njeno ponašanje sa tipovima politačara kakav je Milanović – ništa nije isključeno ili nemoguće.
Sve je stvar „dogovora“ u kojima demokratski principi nisu nešto što se posebno cijeni. Najvažnija je „razmjena dobara“ – sasvim određenih političkih usluga ili nečega puno konkretnijeg.
Razlog Milanovićeve servilnosti prema Putinu, može biti i u regionalnom planu „rješenja za Balkan“, gdje hrvatski desničari, već duže vrijeme zastupaju gotovo, pa iste interse, poput kolega iz Srbije. Zato je Dodik partner i nije švinista, a glavni problem je u Sarajevu. Moskva sve dirigira i usklađuje. Lokalci se brinu da stvari teku u predviđenom smjeru.
Dodik „buši“ u regionu – Milanović u EU i NATO savezu!
Bilo kako bilo, Milanović je konačno i do kraja izašao iz ormara i javnosti se predstavio, onakav kakav jeste...otvoreni ruski igrač ili barem zagovaratelj interesa Moskve.
Njegova transformacija je potpuno završena...
Dodik više nije samo Milanovićev „partner“, već i brat blizanac!
Nema komentara:
Objavi komentar