SLUČAJ SFF: UKAZALE SE "BRADONJE"...A NISU ZZ TOP!

 

Svaki pokušaj, bez obzira od kakvog „autoriteta“ ili „zvaničnika“ dolazio, da se opravda...na neki način „objasni“ ili „stavi u pravi kontekst“, prikazivanje barem jedne sekunde filma o četnicima kao „dobrim momcima“ - osuđen je na propast!

Jednostavno rečeno, nema tog' „argumenta“ ili „višeg cilja“, koji bi mogao objasniti tu - najblaže rečeno - ozbiljnu blamažu sa dugoročnim posljedicama. I to u ratu divljački poharanom i ubijanom Sarajevu.

Svaka nova „naknadna pamet i objašnjenje“ samo vrijeđa zdrav razum onih, koji dobro znaju šta je u pravilu ostajalo iz te vojne formacije „ljubitelja neurednih muških brada, ljute rakije, bijelog luka i oštrih noževa“.

Sva ta suštinski nemušta i zakašnjela izmotavanja od strane SFF-a ili zainteresiranih osoba samo dodatno uznemiravaju, ionako dovoljno razočaranu i uznemiranu javnost. Javnost, odnosno obični svijet lišen filmskog glamoura, koji voli i poštuje svoj festival. I baš zato je vrlo osjetljiv na sve što se oko njega događa.

Ukazanje „četnika“ kao „pozitivaca“ je težak promašaj jednog uglednog regionalnog festivala u ponosnom gradu i tačka!

Trebalo se posuti pepelom i priznati šta je dovelo do toga, a ne se vaditi na nevažne stvari i utjecaj društvenih mreža. Kao i nekakve namjerne kampanje s ciljem diskreditacije. Iako (skrušeno priznajem) nisam do kraja upoznat sa svim zbivanjima oko festivala na čijem sam otvaranju bio (samo da se zna), nekako slutim da bi korijen problema mogao biti u našoj polovičnoj površnosti.

Vjerovanju na riječ učesnicima i poslovnim partnerima.

Izostanku završne „kontrole kvaliteta“ i provjere sadržaja, čak i onoga što će biti predstavljeno u formi nedovršenih projekata „poslovnih partnera“. Nije to ništa neobično, ali je to trebao neko odraditi.  

O tome da je, eventulano, neko jako dobro znao o čemu se ovdje radi i da je namjerno „zatvorio oba oka“ ne želim niti da razmišljam kao mogućnosti, jer bi to značilo apsolutni slom moralnih kriterija, koji lako pucaju pod ideološkim ili korporativnim pritiscima.

Dakle, toplo se ponadajmo da je to bio samo naš tipični „šlamperaj“ i da iza toga ne stoji ništa drugo.

Nego, ima li iza cijele ove priče nekakve „politike“? Pa, naravno da ima, jer je kod na sve (odavno) postalo političko obojeno ili se tako interpretira.

Znate ono...“ “kad' se jednom smrkne – drugom se svane“.

Zbog skandala se „četnicima“, ali i nekih drugih problematičnih „detalja“ SFF je ove godine izašao iz komotne zone velike ljetne zabave i preselio se na teren politike i skandala. Stvarnih ili montiranih.

Zauzimanje oštrih „pro et contra“ stavova u vezi sa ovom blamažom samo će doprinijeti daljoj segmentaciji javnosti i društva, a što ne bi trebalo odgovarati nikome. Posebno, ukoliko se želi da SFF, uprkos svim našim neslaganjima, ostane ono što je bio – najvaći filmski festival u regiji.

Možda treba porazmisliti i o mogućem organizacionom „vraćanju na fabričke postavke“ festivala na kome neće biti crvenih tepila ili ćilima...svega tog popratnog blještavila i šarenila. Već samo dobrih dobrih filmova i serija koje valja pogledati i nakon toga razgovati o viđenom.

Kažem, možda...ili barem pronaći neku dobro pogođenu mjeru između artizma i korporativizma. Umjetnika i sponzora. Ideje i novca. 

Što bi kazali Dalmatinci...vratiti dite materi!