Iako je to još uvijek jako daleko od nekog ozbiljnog pritiska ili pravih sankcija - činjenica je da Milorad Dodik nikada nije lošije politički stajao u očima Zapada.
„Šef“ entiteta RS i svega u njemu je na ozbiljnim iskušenjima.
Polako se „zavrću zapadne pipe“, a politička javnost sve više propitkuje odnos Zapada prema omiljenom Putinovom političaru na Balkanu. Dodik je u svojevrsnoj polu-izolaciji sa tendencijom dalje marginalizacije...ali avaj!
Pomoć ne stiže samo sa istoka Evrope ili Orbana...već i iz „Stanbola – s Bosfora“!?
Jasno je zašto su međunarodni legitimitet Dodiku potrčali dati Vučić i Orban, ali zašto je to učinio i predsjednik Turske Redžep Taip Erdogan? Državnik, koji se volio pohvaliti, inače, teško provjerljivim podatkom - da mu je na smrtnoj postelji Alija Izetbegović (u četiri oka)...„ostavio Bosnu u amenet“.
Čak i da je to zaista tako i da između riječi i djela Erdogana nema nekog velikog raskoraka, kako to da turski predsjednik - baš u ovom trenutku - pristaje na sastančenje sa Dodikom?
Zar nije informiran da je Dodik praktički izveo „tihi državni udar“ u BiH i da na tome ne misli stati? Da upravo radi sve ono što ne ide u prilog državnosti BiH, koju bi Erdogan prema vlastitom priznaju, a prema navodnim molbama Izetbegovića seniora - trebao štiti. Ono što mu je ostavljeno u amanet...
Nešto tu opasno ne štima...
Ili je Erdogan zaboravio na dato obećanje (amanet) Aliji...ili je u pitanju neka puno veća igra. Recimo...neka energetska. Nešto što Erdogan nije mogao tek tako ignorisati, pa je pristao na susret sa Dodikom i Cvijanovićkom.
Možda je u pitanju i neko novo inaćenje sa Zapadom (EU i SAD), nakon što se činilo da su odnosi „ispeglani“ sa davanjem saglasnosti za ulazak Švedske u NATO.
Na sve to Erdogan kao moćan i važan svjetski lider ima puno pravo, „jer mu se može“, ali zašto se ta kola baš moraju (s)lomiti preko leđa BiH i da se ne lažemo...Bošnjaka? Da li je Dodikova „štela“ kod Vučića i Orbana puno jača od romantizirane vizije političkog Sarajeva o Turskoj i Erdoganu kao „važnim zaštitnicima“?
U svakom slučaju odnosi političkog Sarajeva i Erdogana su nakon Budimpešte i Dodika dovedeni u ozbiljno pitanje i kušnju. Najbolje bi bilo da Erdogan što prije pojasni razloge svojih poteza. Slikanje sa Dodikom...baš sada.
Ukoliko to, pak turski predsjednik ne učini, onda bi na tome svakako trebalo insistirati Sarajevo. Tim prije, jer je jedan dobar dio svog legitimiteta Sarajevo založilo kada se branilo Erdogana na važnim EU adresama. Počesto zanemarujući i vlastite interese...
Sa druge strane „s Bosfora“ je stiglo samo puno lijepih riječi i malo pravog sadržaja. Većinom onog emocionalnog i romantičarskog...dok se šakom i kapom ulagalo u Srbiju, a Kosovo naoružavalo Bajraktarima.
Za Bosnu su, očito, ostale samo „pjesme i priče“. Kulturna baština i otomansko naslijeđe. Jedno kumstvo i amanet. Nešto što sve više podsjeća na urbanu političku legendu, nego na nešto opipljivo.
Čekamo ferman iz Sarajeva...ako ga bude!
Nema komentara:
Objavi komentar