“Vladavina prava iznad svega i poštivanje
institucija iznad svega” – jedna je od poruka sa sastanka iz
Mostara dva Predsjendištva HDZ-a iz BiH i Hrvatske, koje su predvodili - Dragan
Čović i Andrej Plenković.
Poruka se, naravno, odnosi na “slučaj” Milorada
Dodika i njegove konačne sudske presude, koja ga je udaljila sa pozicije
predsjednika entiteta RS, ali i iz politike!
Iskustvo nas, itekako, uči da kada dva
Predsjedništva “sestrinskih stranaka” - iz BiH i Hrvatske zasjedaju u Mostaru,
onda se u pravilu radi o važnim odlukama, zbog čega treba pokazati jedinstvo.
A stav da se „odluke sudova moraju poštivati i
provoditi“ jeste jedna od takvih važnih odluka, obzirom da je baš Dodik bio
„tihi parter“ HDZ-a i Dragana Čovića, ali i dobrog dijela političkih upravljačkih
struktura u susjednoj nam državi.
Nije se o tome previše pričalo javno, ali su djela
govorila puno više od birokrtaskih fraza.
Sada postaje jasno kako dva HDZ-a – Mostar i
Zagreb – organizovano napuštaju Dodikov - brod koji tone, jer je posve
jasno da je Mile prije ili kasnije - stvar prošlosti. Toliko toksičan
i iracionalan u svojim odlukama da je svako pristajanje i vezivanje uz
njega u bilo kojem obliku - ozbiljna politička avantura sa vrlo neizvjesnim
posljedicama.
Uostalom i sam Dodik je „otpilio“ HDZ BiH izjavom
kako nije u kontaktu sa bilo kojom strankom iz entiteta FBiH, dok je danajskim
poklonima mamio entitetsku opoziciju.
Za lidera HDZ BiH Dragana Čovića ovo je ozbiljna
politička promjena, jer se njegova stranka strukturalno i politički vezala uz
Dodikov SNSD pri čemu je ostvaren respektabilan nivo koordinacije i zajedničkog
djelovanja.
Čović je u gotovo svim (za Dodika problematičnim
situacijama) djelovao aktivno u korist SNSD-a, a kao vrhunac te njihove političke ljubavi
svakako valja zapamtiti Čovićevo patetično obraćanje u Narodnoj skupštini
entiteta RS... uz „dirljivu poruku“... „čuvajte RS“.
Za razliku od Čovića, Plenković je „tihu koordinaciju“ sa Dodikom i njegovom politikom, uvijek više doživljavao kao neumitno moranje, a ne neki posebno važan politički izbor. Upravo je Plenković bio na „meti“ međunarodnih zvaničnika, koji su ga stalno propitkivali zašto zvanični Zagreb činjenjem ili propuštanjem činjenja - suštinski pomaže Dodiku?
Odgovor je bio kristalno jasan, iako ga neki ni
danas ne žele vidjeti i baziran je moćnoj mašineriji u samoj Hrvatskoj
koja pitanje Čovića i „položaja Hrvata u BiH" tretira kao „unutrašnje pitanje“ RH.
Radi se o „ekipi“, koja je na više načina moćna i
važna da može ugroziti i samog Plenkovića, pa je naoko vlo moćni
premijer RH morao hodati kao po jajima kada su u pitanju zahtjevi iz „Herceg-Bosne“.
Mogao je nešto malo vrdati ili otezati, te
postavljati poneko pitanje, ali se dalje od toga nije usudio ići.
I sada je procijenio da je „došao trenutak“ za razvjenčanje
od Dodika i to iz dva razloga: Dodik, prije svega, nije više tako moćan kao što
je bio, te je potpuno kompromitiran sudskom presudom, ali i činjenicom da mu
nekakvu podršku daje samo Putin i njegov „olovni vojnik“ u EU – Viktor Orban.
Dodik je tako u svega jednom danu službeno
izgubio funkciju entitetskog predsjednika, panično pospremio
premijera Vuškovića u nadi da će se dopasti opoziciji s ciljem formiranja
„vlade nacionalnog jedinstva“, te raskinuo „političko-interesnu“ zajednicu sa
HDZ-om i Čovićem.
A šta se tu može... kada su sve prave ljubavi
tužne...
Nema komentara:
Objavi komentar