Srbija se polako približava „Tački preokreta“! Sa
Vučićevog hibridnog režima ubrzano se rastače „pozlata“ (ako je
ikada istinski i bilo!), pa vladajuća SNS mašinerija sve više podsjeća na
Lukašenkovu Bjelorusiju.
Ne samo u ideji, već i u izvedbi.
Zapravo, sve vrijeme vladavine Vučića i njegovih
ljudi u Srbiji je vladalo - isto stanje, samo što je to Vučić znao vješto
sakrivati kombinirajući tehnike „gvozdene šake vlasti u svilenoj rukavici“, ali
i spremnost Zapada (posebno EU i Njemačke) da vjeruju u njegove riječi, a ne
njegova djela.
Svima je bilo jasno da je Srbija uređena samo onako kako to Vučiću odgovara... da država suštinski nije demokratska, te da se doslovce kupa u sveopštoj korpupciji. Ipak, i pored nekih povremenih komešanja do prave promjene paradigme nije moglo doći bez nekog velikog katarzičnog događaja.
Kada se sistem optereti planskom korupcijom u kojoj bi svi uključeni htjeli da se obilato ugrade – samo je pitanje vremena kada će taj naopaki sistem - puknuti.
Ne sam SISTEM doslovno, jer je isti itekako
uvezan preko novca i moći, već jedna nadstrešnica na autobuskoj stanici
u Novom Sadu, koja je bila okidač da građani kažu... eeee dosta je
bilo!
Nakon toga i ubistva nevinih ljudi pod tonama
loše ugrađenog betona i stakla u Srbiji - više ništa nije isto...
Umjesto da je odmah utvrdio odgovornost i
pohapsio odgovorne, te raspisao izbore i time „resetovao“ Srbiju, Vučić se
odlučio za aktivno prikrivanje razmjera korupcije i krvavih posljedica „napuhavanja
računa“.
Pokrenuo je dobro poznati sistem u kome se
kombinira represija državnog aparata prisile uz asistenciju medijsko-tajkunske podmazane
skalamerije, koja prvo pljuje i laže, pa tek onda pita... šta je bilo?
A bilo je.... samo onako i kako je to vladajuća
SNS ekipa odredila kao „istinu“.
Teško da je Vučić i mogao postupiti drugačije,
jer su mu opcije - vrlo ograničene. Njega i njegove ljude spašava samo opstanak
na vlasti i spremni su je braniti pod svaku cijenu!
Razvoj događaja u zadnjih skoro godinu dana ukazuje
na takav scenario. Što se Vučić više batrga i pokušava javnost uvjeriti
da više vjeruje njemu, nego vlastitim očima – to stanje u Srbiji postaje - sve
složenije... i opasnije.
I tu stižemo do „Tačke preokreta“....
Sada je posve jasno da su dvije strane u Srbiji
previše uložile da bi sve ostalo kako je bilo. Osim toga i represija
režima više nije tiha prijetnja, već nešto što se svakodnevno događa.
Policija batina ljude po ulicama... hapse se aktvisti
i političari. Slobodni mediji se sataniziraju i pribadaju na stub srama,
samo jer su se usudili postaviti neka pitanja ili ne daj Bože pratiti
šta se zaista valja ulicama srbijanskih gradova.
Vučić još može izbjeći totalno pucanje društva,
ali za takav potez treba prave državničke odgovornosti, koju srbijanski predsjednik
- nema. Da je ima ne bi svakodnevno komentirato sve i svašta i dolijevao
ulje na vatru. Kopao po tek otvorenim ranama društva i razočaranjima dobrog
dijela građana.
Umjesto prijeko potrebnog društvenog dijaloga
Vučić i dalje vjeruje u surovu moć svoga aparata, kome asisitira i jedan dio
njegovih međunarodnih saveznika, koji vladaju na - gotovo isti način.
Ono što nas očekuje u Srbiji je, nažalost, vrlo
vjerovatna dalja eskalacija sa mogućim nesagledivim posljedicama. Ponajprije po
Srbiju, ali i region. Zato treba biti izuzetno oprezan, jer je Vučić – spreman na
sve.
Samo da bi očuvao vlast.
Napravio je puni krug... od radikala, do naprednjaka
i sada opet ubrzano kreće prema početnim pozicijama... kada je stotinu
muslimana vrijedilo koliko i jedan Srbin.
Vlast za njega nije samo pitanje upravljanja (ljudima
i resursima Srbije), već prije svega nadzor nad unutrašnjim sistemom, koga je
stvorio i koji radi baš onako kako je zamislio.
Izvana gladac – unutra jadac!
Nema komentara:
Objavi komentar