Svaki poznatiji političar ili državnik u regiji na kraju karijere ostane
obilježen nekom svojom izjavom ili upadicom, koja čak i nije morala zvučati
kao nešto posebno u vrijeme kada je izgovarana.
Slobodana Miloševića tako politička javnost regije ponajviše pamti po kratkoj rečenici-poruci Srbima na Kosovu ...“niko ne sme da vas bije“, dok će mnogima prva asocijacija na Tuđmana, vjerovatno biti njegovo lamantiranje o „crvenim, žutim i crnim vragovima", koji se „prodaju za Judine škude“.
Aliju Izetbegovića je pak u kolektivnom sjećanju obilježila izjava kako... „to nije naš rat“.
Primjera ima unedogled...a najnoviji doprinos ovoj pomalo bizarnoj kolekciji dao je premijer RH Andrej Plenković. On je, naime, očigledne neistine (njegovog i HDZ) kandidata za Glavnog državnog odvjetnika RH o pravoj prirodi poznanstva sa „suspektnim osobama pod istragom“ – nazvao – „reduciranim izričajem“!?
Šta bi ta čudna sintagma uopšte trebala značiti? Da je kandidat, eto, govorio istinu i „nije lagao“, ali je zato „reducirao izričaj“...skratio priču...nije rekao sve detalje, koji su – opet manje-više nevažni i dogodili su se davno?
Plekovićevo posezanje za jednom ovakvom sintagom, osim što neodoljivo podsjeća na izjave iz Trumpove administracije o „post-istini“ ukazuje i na njegov očajnički pokušaj da bez obzira na argumente brani svoj izbor i odluke.
Zašto?
Zato jer mu u njegovom slučaju nije reduciran izričaj (čak ga ima i previše!), već mu je reduciran manevarski prostor za javno djelovanje...obzirom na količinu afera i dokaza, koje stižu do javnosti u susjednoj državi...kao na pokretnoj traci.
U ovo predizborno vrijeme i super-izbornoj godini Plenković ne može puno da vrda ili eksperimentiše. Napravio je neke svoje izbore i sada mora da živi sa njima.
Povuče li svoju podršku kandidatu za Glavnog državnog odvjetnika opozicija će likovati, a u političkoj javnosti će dodatno izgubiti kredibilitet. Kockao se sa imenovanjem Turudića, ali i izmjenama Kaznenog zakona i sada sve to može dovesti do nekog kraja samo i jedino insistiranjem na onome što mu očigledno politički šteti!?
Zato jer nema izbora...a nema ga, jer se sam doveo u takvu poziciju!
Pokušavajući da nekako zatvori vrata da afere ne bi mogle kuljati u javnost ili pak da na važnoj poziciji Glavnog državnog odvjetnika ima svoga čovjeka sa kojim će moći goditi ili dogovarati.
Uopće nije sporno da Plenković ima glasačku mašinu koja će sve ovo izgurati ili bolje reći izglasati na mišiće, ali je šteta već počinjena.
Puno veća, nego što je ukalkulisana...kao prihvatljivi politički rizik.
Nešto što je trebalo proći brzo i bez puno galame, pretvorilo se u možda njegovu najveću aferu, koja je samo kruna svih dosadašnjih...a toga je bilo jako puno.
Čak i previše za jednog lidera, koji je došao na stranačku i premijersku lidersku poziciju kao europejac, da bi se vrlo brzo pretvorio o klasičnog HDZ lidera. Novog „svilenog Ćaću“, Pater familiasa HDZ-a...političara finih manira, koji svako ispadanje kostura iz ormara pokriva relativizirajućim pričama i optužbama za nekakvu „zavjeru“.
Brani svoje ljude.
Da se držao demokratskih standarda o kojima je volio i još voli pričati, njegova Vlada bi odavno bila stvar prošlosti. Još nakon prvog ministra, koji je morao iza rašetaka, zbog ovog ili onog razloga. Tako to, naime, funkcionira u demokratskim društvima i državama.
Umjesto političke odgovornosti sebe i stranke, uveo je paradigmu vlastite "nepogrešivosti" i sada je tu, gdje nije baš ugodno, ali to ne želi javno pokazati.
Na reduciranom političkom prostoru.
Svi pjevaju...on ne čuje!
Nema komentara:
Objavi komentar