Kada je doslovno posjednut u fotelju prvog čovjeka HDZ-a tadašanji
strogo centristički političar vrlo europskih manira sa izvjesnim lijevim
„inklinacijama“, Andrej Plenković, imao je na umu jedan važan plan i
zadatak!
„Duboka stranka“ (faktor „Šeks“!) svjesna pogubnosti zaluđenog desničaranja i novi lider namjeravali su „djelovanjem odozgo“ - promijeniti HDZ! Izvesti ga iz zone Pokreta, pomjeriti prema centru i ono najvažnije - što više ga očistiti od pošasti sistemske, kapilarne korupcije.
Ali, umjesto da promijeni HDZ, čini se da je ta stranka, nakon svega, promijenila samog Plenkovića!
Nakon početnog entuzijazma vrlo brzo se pokazalo kako Plenković obično ide drumom, a HDZ šumom. Nekadašnji zastupnik u EU parlamentu je došao da bude „brižni tatica“ stranke, ali se ispostavilo se da baza, odnosno vjerna sljedba Pokreta i dalje želi samo ĆAĆU!
Odlučnog političara jakih riječi i poteza sa mačem u ruci, kojim brzo i odlučno reže „Gordijeve čvorove“, ali i otkida glave, onima koji skrenu sa proklamovog puta. Prvi veliki test za Plenkovića bila je saradnja sa vrlo desnim Mostom, nakon čega je hrvatski premijer doslovno prešao na tamnu stranu i članstvu dao ono što što je baza stražila.
Vjerovao je da samo promjenom retorike može zadovoljiti članstvo na nivou forme, ali i ostati na svom reformskom kursu...na duge staze.
Međutim, te dvije opcije i načina razmišljanja jednostavno ne pričaju jedna sa drugom. Balansiranje se vrlo brzo pretvorilo u pragmatizam sličan onom iz vremana Sanadera, ali sa jednom bitinom razlikom. Sanader je barem znao biti šarmantan u svojoj neumojerenosti ovladavanjem resursima stranke i države, dok je Plenković postao vječito namrgođeni političar, čija se retorika najvećim dijelom bazira na vještom oratorskom manevriranju i sada već dosadnoj i pretjeranoj ironiji u nastupu. Sarkazmu, radi sarkazma i bez stvranog sadržaja.
Plenković je mislio djelovati „odozgo“, ali je reakcija „iznutra“ bila toliko jaka da je od suštinskih promjena odustao. Da to nije učinio vjerovatno ne bi ostao na čelu stranke i Vlade.
Cijena te kohabitacije je plaćena ambivalentnim odnosom prema korupciji, koja ne samo da nije iskorijenja, već je čak i procvjetala pod formalno jakim, a suštinski slabim šefom, bez stvrane podrške u bazi.
Plenković zato mora cijelo vrijeme lavirati i „peglati“ sve ono
što „ispliva u javnost“.
Lista ministara i ostalih zvaničnika, koji su uhvaćeni s „prstima u medu“ je skandalozno dugačka. Takav nalet sistemske korupcije ne bi izdražala niti jedna Vlada u EU, ali Plenković opstaje samo zbog svojih jakih veza u Bruxellesu i činjenice da njegova alternativa ideološki i tehnokratski još gora.
Bruxelles sve to dobro zna, pa Plenkovića „drži u sedlu“ raznim „brzinskim sporazumima i poklonima“, te olako obećanim brzinama (Šengen, Euro, Hrvati u BiH), ali pritisak korupcije iznutra jednostavno postaje neizdrživ. Svi bi da se uglave da iskoriste vlast i stranačku infrastrukturu, što dovodi do brojnih afera, koje se onda (s pravom) adresiraju Plenkoviću. Ipak, on „drži volan“...
Iako se želi predstaviti jakim političarem bez dilema i od akcije, lider HDZ-a u iduću „super izbornu godinu“ u RH ulazi itekako politički okrznut i ranjiv. Na ruku mu ide samo ideološki šarena i slabašna oporba. Koja ne ide puno dalje od političkog štosa i internet memova.
Nije pomoglo niti pesničenje sa predsjednikom RH Zoranom Milanovićem u šta je premijer ušao vrlo neoprezno i bez dovoljno razumijevanja da će tokom trajanja sulude „najveće političke zavade u Hrvata“ argumenti postati – nevažni. Na površini javne percepcije će tako ostati samo ta neugodna svađa u kojoj više nema nikakve razlike između Pantovčaka i Markovog trga.
Nakon rekordnih godina premijerskog mandata Plenković je puno dalje od zacrtanih ciljeva s početka mandata. Izgubio je oreol desnog građanskog političara, a nije ni stekao ugled kod onih koji zaista vladaju HDZ-om. On je sada samo nužno zlo, jer je svaka druga opcija lošija.
Jak je i slab u isto vrijeme, bez obzira koliko to čudno zvuči.
Jak zbog same stranke i njene infrastrukture, a slab jer joj mora stalno biti na raspolaganju i povlađivati joj. Nije logično, ali to je HDZ!
Plenkovićev „plus“ i HDZ-ov „minus“ u ovom slučaju ne rezultiraju sinergijom, već samo determinističkim haosom u kome itekako ima logike, za one koji znaju kako funkcionira „najjača stranka u Hrvata“.
Trebam te ja, nije način da
okrećeš mi ledja zato, jer smo razlika
ko minus i plus, ko Amer i Rus
u mom svijetu ti si korov, a ja hibiskus!
Nema komentara:
Objavi komentar