EU NA BALKANU: DA LI VAM SE SVIĐA NAŠ NOVAC?

 

Predsjednica Evropske komisije, Ursula von der Leyen, "razletila“ se ovih dana po Balkanu kako bi svojim regionalnim domaćinima predstavila "Plan rasta za Zapadni Balkan" (The Growth Plan for the Western Balkans).

Plan, vrijedan - kako se tvrdi - šest milijardi eura ide uz još jedan "Plan“ - plan puta regije prema Evropskoj uniji...ma šta to značilo.

Trenutno se zna da će pomoć biti uslovljavana nekakvim reformama - kako na nivou regije - tako i svake od država iz ovoga "paketa". Spominje se i regionalni okvir slobodne trgovine (robe, usluge i energija), ali i pristup zemalja iz regije zajedničkom EU tržištu u nekim segmentima.

Za uloženu lovu EU učekuje usaglašeni rad Srbije, BiH, Albanije, Kosova, Crne Gore i Sjeverne Makedonije. Uglavnom sve je vrlo maglovito, pa pomalo i tajnovito. Ko zna šta se tu, zaista, „valja iza EU brda“. Možda neka „vježbaonica“ za EU kako svojevrsni ekonomsko-politički dječiji vrtić za neposlušne mališane sa Balkana.   

Volio bih da se varam, ali najnoviji plan EU neodoljivo podsjeća na model koga ja tadašnja EU (u nastajanju) htjela primijeniti u SFRJ kako bi pokušala spriječiti raspad bivše zemlje!

I tada se (naravno naivno) vjerovalo da obećani novac može biti atraktivniji od zastrašujuće nacionalističke retorike i prijetnje ratom. I u to vrijeme, prije više od trideset godina, se pričalo o ubrzanom pristupu evropskim integracijama...novcima koji će stići za stabilizaciju valute...podršci demokratskom političkom rukovodstvu, ali je sve zapelo na dobroj staroj balkanskoj navadi da uvijek radije posegne za nacionalističkim maštarijama na štetu pragmatizma.

Više od tri decenije kasnije dio prostora bivše Jugoslavije plus Albanija je na manje-više istim pozicijama, dok Evropa opet pravi istu grešku.

Djeluje monetarno, a ne politički konzistentno i usaglašeno.

Opet se previše vjeruje u moć novca i obećanih privilagija. Sve to sada ima, čak i manje smisla nego ranije, jer su na scenu stupili još neki igrači, koji takođe imaju novca za ubjeđivanje. Spomenimo prije svega Kinu, ali i Rusiju i Tursku. Sve to dodatno komplikuje cijelu priču.

Evropa jeste još uvijek najbolja, ali nikako nije i jedina opcija!

Posebno ne u svijetu, koji se praktički na dnevnoj osnovi mijenja i prekomponuje.

Na Balkan, ali i druge dijelove Euroazije, EU dolazi sa debelim zakašnjenjem i treba li uopšte reći sa različitim i počesto vrlo suprostavljenim stavovima. Zbog politike konsenzusa EU je prisiljna da djeluje tromo i uz stalnu opasnost da se planovi neće ostvariti, jer će tamo neki Orban (ili sutra neko drugi) imati neku svoju viziju.  

Evropa je stara, troma i bez unutrašnje kohezije.

Uređivala bi druge prostore, a ni vlastiti ne može do kraja stabilizirati i usaglasiti! Ako ništa drugo može u svemu tome učiti na našim greškama, jer je SFRJ po mnogim parametrima bila organizirana kao što to sada EU želi biti. 

Bivšu državu je uništio nacionalizam, ali i brojene unutrašnje nelogičnosti u svijetu, koji se ubrzano mijenjao. Može li EU izbjeći tu zamku u koju je guraju sve jači ekstremno desni projekti, dok se ona pravi važna na Balkanu? 

Obećava kule i gradove, dok joj se tresu vlastiti temelji. U strašnom zaostatku i uz vjerovanje da novac može sve?

Može li?