Sva (geo)politička logika vrlo uzburkanog svijeta i diplomatska
pragmatika je sugerirala suzdržanost.
Mala balkanska država – članica velikih zapadnih političkih i vojnih saveza okrenuta turizmu kao ugaonom kamenu svoga ekonomskog razvoja, mogla je sebi (kao i ubjedljiva većina ostalih) priuštiti taj mali luksuz da u najmanju ruku ostane - „suzdržana“.
Međutim, premijer RH Andrej Plenković je prilikom glasanja njegove zamlje u UN-a za Deklaraciju o obustavi vrlo krvavog nasilja u sukobu Izraela i Hamasa imao neke druge planove. Pokazat će se vrlo brzo i bez očekivanih i hrvatskim Ustavom jasno definiranih mehanizama saradanje sa predsjednikom republike u sukreiranju vanjske politike.
Kao, eto...nije taj svadljivi Milanović ni njega konsultovao po pitanju Ukrajine i Rusije, pa zašto bi i Plenković to radio u slučaju Gaze i Rezolucije UN-a!?
Zvanično i službeno objašnjenje glasi kako je Hrvatska,
zajedno sa tek još tri zemlje članice EU(!?) glasala protiv Deklaracije UN-a, jer
se u istoj nisu spominjali zločini i osuda Hamasa, kao terorističke organizacije.
To je isto (Hamas) bilo sporno i jednoj Kanadi, pa je opet bila suzdržana,
a ne protiv...
Glasanje protiv Deklaracije i potpuno otvoreno svrstavenje uz Izrael i posredno uz SAD - bez obzira na sve zločine, koji su već počinjeni u Gazi i na jugu Izraela moglo bi se nakako objasniti „faktorom Hamas“...ali samo da je Hrvatska neka velika i moćna država, koja može i hoće imati neku samo svoju „vanjsku politiku“.
Plenković je ovim činom poslao jasnu poruku Tel Avivu i Washingtonu, ali je, zapravo, imao nešto savim drugo na pameti.
Puno bliže Zagrebu...od Izraela, Gaze i SAD. U susjedstvu. Tačnije u BiH, gdje Zagreb već neko vrijeme stoji jako dobro i gdje se manje-više sve važnije političke silnice odvijaju u skladu sa željama vladajućeg HDZ-a, ali i ciljevima Dragana Čovića!
Podrškom Izraelu, Pleković nastoji ostvariti za njega dva važna politička cilja i to posebno u osvit takozvane „super izborne godine“: osigurati nastavak generalne podrške SAD politici HDZ BiH u procesu najavljenih izmjena Izbornog zakona u BiH (tzv. „dovršenje započetih procesa“) i ojačati svoje veze sa uvijek vrlo jakom krajnje desnom strujom HDZ-a, koja opet pitanje položaja Hrvata u susjednoj državi smatra svojim unutarnjim pitanjem.
Dakle, na sceni je opet vrlo pragmatična, a možda i jedina moguća, politika Plenkovića, koji na ovaj način jača svoje pozicije u Hrvatskoj, dok mu nezgodna desnica puše za vratom. Na način da svoj vlastiti i nesporni međunarodni kredibilitet, koristi za hoće-neće interese „desne duboke države“.
Da je udobrovolji i smiri.
Politička i svaka druga bliskost desnog, odnosno da budem puno preciziniji - najdesnijeg krila HDZ-a sa Izraelom i tamošnjim desničarima nije nikakva novost za one malo bolje upućene. Te veze su odavno uspostavljene i pažljivo se njeguju u zadnjih petnaestak godina. Ta najdesnija Hrvatska je itekako zaniteresirana da sa sebe skine oreol kriptoustaške ideologije i NDH naslijeđa, te napravi savez sa istim ili sličnim političkim opcijama u Izraelu. I to još naplati podrškom tamo gdje ih to najviše zanima. U BiH!
Uostalom sjećate li se velike afere sa nabavkom polovnih vojnih aviona F-16, koji su, ne bez dobrog razloga, trebali biti kupljeni od...pogađate...Izraela!
Dio političke scene u susjednoj državi je tada smatrao i uvjerljivo argumentirao kako skupa kupovina rashodovanih izraelskih aviona (Barak) nema nikakve veze sa jačanjem kapaciteta Hrvatske vojske, ali ima sa pokušajima „duboke države“ da sa unosnim ugovorom o kupovini ovjeri čvrst politički savez sa vladajućim izraleskim desničarima.
Ovaj posao bi sigurno bio i dovršen, da se nisu umiješale SAD, jer je Izrael htio Zagrebu „uvaliti“ američke avione, a to se u međunarodnoj trgovini vojnom tehnikom i opremom ne radi bez znanja i još važnije - odobrenja zemlje porijekla.
Čak i kada je u pitanju Izrael! Deal sa avionima je neslavno propao, ali ne i politika bezuvjetne saradnje sa Izraelom zarad nekih drugih pitanja.
Aktuelni sukob u Gazi je zato postao nova idealna prilika za najdesniji HDZ da pokaže svoje opredjeljenje. Čak i kada sve okolnosti ukazuju na puno pragmatičnije i logičnije opcije.
Podrška zvaničnog Zagreba Izraelu i nakon počinjenih ratnih zločina u Gazi nema nikakve veze sa tamošnjim (ne)prilikama. Moneta je to za domaće i regionalno potkusurivanje. Obezbjeđenje podrške jakog izraelskog lobija u SAD, nakon očekivane podrške bošnjačkih i bosanskih politika Palestincima.
I to baš sada, kada su na adresu HDZ BiH i Dragana Čovića počele stizati „prve packe“ iz „najvažnije ambasade u Sarajevu“.
Uglavnom...“ Go on, take money and run“....
Nema komentara:
Objavi komentar