BOŠNJAČKI "CRNI LABUD" I KAKO MANJE MOŽE BITI VIŠE?
Ovi izbori su pokazali da
nekada i manje može biti više! Evo, uzmimo primjer izbora za Predsjedništvo
BiH, gdje je Denis Bećirović dobio čak stotinjak hiljada glasova manje(!?) u
odnosu na prije četiri godine, ali će i dalje u tom najvišem državnom tijelu -
predstavljati Bošnjake!
Dobitnik je i
kandidatkinja HDZ BiH, Darijana Filipović, koja je ušla u Predsjedništvo iz
reda Hrvata, iako je osvojila nekih 80 hiljada glasova manje, nego Borjana
Krišto prije četiri godine!?
"Porastao" je i
Bakir Izetbegović, ali tek da bi smanjio svoj frustrirajući zaostatak u odnosu
Bećirevića, a što je, opet, više posljedica Bećirevićevog pada podrške među
biračima, nego nekakvog Izetbegovićevog "uzleta".
Izetbegović već drugi put
dobija manje glasova nego stranka, što je već ozbiljno upozorenje. Jasno je
onda i zašto SDA ima već duže vremena slab ili nikakav koalicijski kapacitet. Logika nalaže
da bi svojom gravitacijskom silom jaka stranka trebala privlačiti one manje,
ali to se (uporno) ne događa.
Možda je, ipak, problem u
liderstvu?
I mlađahni Semir Efendić
(SBiH) se može pohvaliti “velikim brojem glasova”, ali tih njegovih 150 hiljada
u suštini mu ne znači ništa (drvena medalja), ali na nivou ukupnih brojeva itekako utječe na
raspored ostalih kandidata.
Prije svih Izetbegovića,
Bećirevića i Kovačevića. I to baš tim redom.
Ova čudna
"matematika", pokazala je kako se uz pojavu “bošnjačkog crnog
Labuda”, koji osvaja puno (Efendić), ali i ne i dovoljno glasova, može izvesti
“računica” da je manje, zapravo – više!?
Izbore za Predsjedništvo
je najvećim dijelom odlučio Efendić, što sam u jednom od svojih blogova i
predvidio, samo je pitanje; šta se iza toga krilo?
Ukoliko je vjerovao da će
time “pogurati” vlastitu stranku, mislim da je to opcija koja slabo “drži
vodu”, jer bi SBiH ionako (pre)uzela veći broj glasova od razočaranih glasača
iz Trojke. Na ruku im je išla i manja izlaznost.
Probosanska politička
opcija je pokazala popriličnu dozu očigledne naivnosti i neshvaćanja političkog trenutka.
Vrijeme je ultimativno nalagalo formiranje jakog i širokog bloka najvažnijih
stranaka, ali... eto "političkom Sarajevu" - nije doteklo pameti.
Svi su se zaklinjali u
državu, ali su uporno činili ono što je dokazano bila loša ili čak
katastrofalna opcija.
I dok se Sarajevo tuklo
oko istog političkog smisla u drugom pakovanju, SNSD i HDZ BiH su uredno
uradili domaću zadaću. Brojevi su uglavnom isti, ali će ova “osovina”
biti još i ojačana preuzimanjem kolektivnog šefa države, koji opet - daje mandat
za sastavljanje Vijeća ministara BiH.
Krug se tu zatvara.
U pitanju nisu
slučajnosti i volja birača. Birači su mahom ostali kući, a u slučajnosti ne
vjerujem.
Ostalo zaključite sami…
