SAD I EU: NAGURAVANJE OKO "VISOKOG"...

 

Da budem do kraja iskren... gotovo cijeli angažman „međunarodne zajednice“ se vrti oko uloge i strategijskog pravca djelovanja SAD.

Sve ostalo je samo posljedični odjek politike iz Washingtona. Pa i stav Ruske Federacije, koja se sama isključila iz Vijeća za provedbu mira i sada sa strane docira prema procjenama Moskve šta je u datom trenutku odgovarajući stav. 

Moskva je generalno i načelno uvijek protiv, ali ostavi prostora i za „fina ugađanja“. Posebno ukoliko se to može nekako uvezati sa ratnim dešavanjima i političkom krizom na istoku Evrope.

Sa druge strane od SAD je kompleksna grupacija velikih evropskih država, koja poslovično lavira između različitih interesa i nejasnih zajedničkih diplomatskih osnova. Prema nepisanom, ali djelujućem pravilu mjesto šefa OHR-a pripada Evropljanima, ali to nikako ne znači da se Washington u OHR-u - malo pita.

Što zbog realnih geopolitičkih odnosa na terenu „velikih, manjih i malih“ – što zbog počesto neusaglašenih stavova iz EU - SAD su vodeća sila u OHR-u i Vijeću za provedbu mira (PIC), a što se najbolje moglo vidjeti u vrijeme Christiana Schmidta, koji nijedan važniji potez nije (po)vukao bez saglasnosti ili koordinacije sa Ambasadom SAD u Sarajevu.

EU nije bez svojih argumenata, ali je njena osnovna slabost u nepostojanju dovoljnog nivoa kohezije najvećih igrača, koji onda počesto sami ulaze u aranžmane sa SAD... iako su se ranije obvezali na „zajednički nastup“.

Nakon najavljenog odlaska Schmidta ovo neće biti tek puka izmjena u fotelji Visokog predstavnika u BiH.

U igri je puno više od toga, pa čak i samo uloga i misija „Visokog“ i njegovog ureda. Jedno je sigurno... novi OHR sigurno neće biti ono što je nekada bio, jer to žele Amerikanci, koji su svoju snagu već demonstrirali ekspresnim uskraćivanjem podrške Schmidtu, nakon čega je uslijedila njegova iznenadna najava „odlaska“.

Govoreći rječnikom korporativne ekonomije... ovo je u neku ruku neprijateljsko preuzimanje funkcije Visokog predstavnika.

Taj budući „Visoki“ ne mora biti nužno Amerikanac, ali očito mora poštovati i uvažavati američke stavove. I EU je to jasno, ali želi što skuplje prodati kožu i nekako ispregovarati poziciju koja je neće gurnuti na margine odlučivanja. Na tek formalno „šefovanje“ i suštinsko slijeđenje Washingtona, kako je to bilo u najvećem dijelu mandata Christiana Schmidta.  

Washington u kome suvereno vlada nepredvidljivi Trump je na pozicijama geopolitičkog pragmatizma i slijeđenja ekonomskih interesa, ali se u zadnje vrijeme polako probija do javnosti i geopolitička strana događanja na Balkanu.

Obzirom na Trumpovu nepredvidljivost i djelovanje dan-za-dan nije nemoguće zamisliti niti ponovnu radikalnu tranziciju politike i balkanske strategije. 

Dodik, možda, trenutno može biti zadovoljan razvojem situacije, ali zadnje upozorenje iz Ambasade o mogućem ponovnom uvođenju sankcija kao i komentiranje njegovih veza sa Moskvom u MAGA bliskim medijima jasno pokazuju kako je u BiH situacija i dalje „fluidna“.

Toliko fluidna da se ne zna ni kakva će biti politika „međunarodne zajednice“, te šta će u svemu tome biti posao Visokog predstavnika.

Ako ga uopšte bude! U smislu relevantne političke figure, a ne nekakve institucije sa važnim imenom i nevažnim poslom.

U rascjepu između SAD i EU (opet) našla se BiH, koja bez puno pravih razloga ponovo postaje polje za odmjeravanje geopolitičkih snaga na puno širim prostorima.

A nama? Nama preostaje samo da čekamo... "čudo"!