Pokušaj stvaranja nekakvog relevatnog oporbenog bloka unutar hrvatskog biračkog tijela prema HDZ-u star je, valjda, koliko i samo višestranačje u BiH!
I svi ti kilavi pokušaji su nakon početnog
entuzijazama redovno tiho zamirali i nestajali.
Jedini izutetak od ovog „poučka“ je pojava oporbene
situacije nakon raskola unutar samog HDZ-a, kada je kratko „bljesnula“ „Devedesetka“
(HDZ1990), a i to nije bilo nekog dugog vijeka i najvećim je dijelom bilo tek
posljedica velikih previranja unutar „najveće hrvatske stranke“. U BiH, ali i u
RH.
Malo je pripomoglo i asistiranje od
strane tadašanjeg HDZ lidera i premijera RH Ive Sanadera, ali stvari su se
vratile „na svoje mjesto“.
U nekih par godina.
Problem je „jednostavno“ riješio tada novi lider
HDZ-a Dragan Čović, koji je formirao „nadstranačko tijelo“ i jednostavno usisao
oporbu pod isti krov. Jednom kada je Čović sve ugurao pod kapu
HDZ-a, koji se prigodno za tu priliku nazvao HNS-om, sve kasnije je bilo čista politička
tehnikalija.
Cijela ta priča je bila bazirana na razmjeni
političkih dobara i funkcija uz neizbježno obrazloženje o zaštiti
hrvatskih nacionalnih interesea kao „najmalobrojnijeg naroda u BiH“. Fora
je više bila u pukom broju okupljenih stranaka, nego u njihovoj realnoj snazi
na terenu. Naklonost se kupovala pokojom atraktivnom funkcijom, koju su lokalni
politički marginalci izvan „šeme“ krovnog HNS-a – mogli samo sanjati.
Vremenom se mogao čuti i pokoji disonantni glas, ali je
sve godinama – iz ciklusa u ciklus ostajalo na manje-više istim pozicijama i još
važnije - interesima.
I nakon podosta vremena... eto nama opet neke nove
hrvatske političke „gomilice“ vladajućem HDZ-u i Draganu Čoviću.
Mediji prenose kako su snage udružile pet
hrvatskih političkih stranaka iz Bosne i Hercegovine i to: HDZ 1990, HRS, HNP,
HSS i HDS. Ovom prilikom je izražena i „spremnost
za zajednički nastup na predstojećim općim izborima na svim razinama od
Predsjedništva BiH, Parlamentarne skupštine BiH, Federacije BiH, Republike
Srpske, do pojedinih županija Federacije BiH“.
Ovako „na papiru“... sve izgleda dobro postrojeno,
ali koliko je realno?
Dva su tu problema. Prvi je sami HDZ BiH, koji je
kapilarno posložena stranačka mašinerija, koja već godinama vlada i ima
svoje ljude i uhodane sisteme. „Bedem“ je to koga je teško i preskočiti, a kamoli
eventualno probiti, jer su, da se ne lažemo – samo interesi važni i „vječni“.
Drugi problem je oporbena neinventivnost po
pitanju političke profilacije ili strategije političkog nastupanja.
Niko u toj „gomilici“ nema neku radikalnu drugačiju
političku agendu od HDZ-a. Ukoliko je, eventualno i ima, onda je - gotovo
u pravilu - ili čisto lokalna... ili pak još radikalnija!
Sličnost sa opozicijom u entitetu RS je frapantno
uočljiva!
Kao i tamo i među hrvatskom političkom oporbom
sve ostaje na riječima, dok se ne dođe do najvažnijih „nacionalnih pitanja“,
kada se svi onda postroje iza „zajedničkih interesa“.
Ono što treba i jednima i drugima je promjena
narativa i političke paradigme, a toga barem za sada – nema.
Zato u neko skorije vrijeme neće biti neke važnije oporbene/opozicijeke situacije... bez obzira na prigodna slikanja i velike najave.
Uostalom... šta će reći ĆAĆA?
Nema komentara:
Objavi komentar