JANDROKOVIĆ ZATVORIO KRUG: TUĐMAN I ŠUŠAK OPET AKTUELNI!

 

Zvanični Zagreb je konačno otvorio karte po pitanju BiH!

Nema više nikakve potrebe za raznoraznim diplomatskim zavrzlamama i šifriranim porukama. Rukavice su se skinule... Zagreb udara nisko!

Vlast u Hrvatskoj je, naime, zvanično u EU pokrenula inicijativu za formiranje „trećeg“ – hrvatskog entiteta u BiH! 

Za demaskiranje politike zvaničnog Zagreba, odabran je predsjednik Sabora RH, Gordan Jandroković, mada bi primjerenije bilo da je takvo nešto objavio premijer, Andrej Plenković, obzirom na važnost teme i moguće implikacije jednog takvog poteza Zagreba.

Jandroković je izabran kao dovoljno visoka politička persona u hrvatskoj vlasti da se preko njega pošalje poruka, ali i kao neko ko ne kreira izvršnu politiku i nije šef države. 

Šef Sabora je, naime, dovoljno visoka pozicija da se bilo koji njegov politički stav uzme vrlo ozbiljno, ali i dovoljno udaljen od neposredne izvršne vlasti da se to odmah ne protumači kao potpuno zvaničan i finalni stav jedne države.

Izborom Jandrokovića Plenković i Milanović ostavljaju sebi malo prostora za usaglašavanja i „peglanja“, ako ustreba. Sve na osnovu reakcija, koje će sigurno uslijediti na ovaj „probni balon“.  

I kakvi su „argumenti“ Zagreba i Jandrokovića u pokušajima da se instalira hrvatski entitet u BiH?

Blago rečeno – skandalozni.

Najproblematičniji stav Jandorokovića, koji odražava stav vlasti u susjednoj državi je da sama „Hrvatska i njena državnost neće biti cjelovita i zaokružena, dok se ne osigura primjeren suvereni status hrvatskog naroda u BiH“.

Vezivanje državnosti Hrvatske kao članice EU, UN-a, i NATO-a sa unutrašnjim uređenjem susjedne države, koja je takođe međunarodno priznata država, nije ništa drugo do otvoreno zabadanje nosa u unutrašnje stvari BiH i to pod krinkom "brige za Hrvate". 

Toliko puta viđeno i oprobano.  Što politikom, platforama, inicijativama i diplomatijom, što oružjem.

Jandroković je, na neki način, samo zatvorio krug jedne te iste politike, koja je počela sa Tuđmanom i Šuškom, a svoj ponovni povratak na scenu doživljava pod okriljem Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića. Za dobre poznavoce pravih prilika ništa novo ili iznenađujuće.

I svi ostali argumenti „u dlaku“ su isti stavovima Zagreba sa početka devedesetih godina prošlog vijeka. Vrijeme je prošlo, Hrvatska se navodno „demokratizirala“, ali je politika po pitanju BiH ostala na startnim pozicijama iz devedesetih. Jedno se priča, drugo se radi.  

U red, već dobro oprobanih „hitova“ zvaničnog Zagreba po pitanju BiH može se dovesti i stav Jandrokovića o navodnoj „ugroženosti Hrvatske“ u slučaju masovnog odlaska Hrvata iz BiH, baš kao i vječno inspirativna teza o „bošnjačkom unitarizmu“ u BiH, kao i želji ovoga naroda za „dominacijom“.

Da cijela stvar poprimi i potpuno nadrealan karakter Jandroković se pobrinuo izjavom, kako se do sada o trećem entitetu nije moglo govoriti, jer „nije bilo uslova“.  Ovo je samo konačan dokaz da je politka Zagreba prema Sarajevu stalno bila dvolična i lažna, te da se samo čekao „trenutak“ da se iz jedne „opisne“ u diplomatske faze djelovanja, krene u fazu priznanja stvarnih apiracija i želja. 

Konačne podjele BiH, jer sada „ima uslova“.

Ako ništa drugo, onda sada barem znamo i zvanično za šta se zalaže Hrvatska, te ovim prestaju potrebe za bilo kakvim skrivanjima iza „federalizacija“ ili priča o tome kako Hrvatima drugi biraju predstavnike, pa se zato mora mijenjati Izborni zakon BiH, koji je inače u svim drugim segmentima naprosto - „super“.

U ovom ključnom trenutku za cijeli Balkan, Zagreb je tako odlučio do kraja otvoriti karte i pokazati pravo lice.

Problem je u tome što to lice nije evropski uglađeno i demokratsko, kako se želi predstaviti u svijetu, već suštinski jasno „vuče“ na dobro poznate političke avanture uokvirene pod sada već udomaćeni izraz „balkanizacije“.

Ušavši u EU i NATO, Hrvatska je formalno istupila sa Balkana, ali balkanski stil ponašanja i razmišljnaja, očigledno, još nije izašao iz glava političke elite susjedne države.