Starogrčka poslovica, koja je svojevremeno u žižu političke javnosti BiH i SFRJ lansirala rahmetli, Nijaza Durakovaća, koja kaže kako se „Danajaca treba čuvati i kada darove donose“, aktuelnija je nego ikada prije u BiH!
Duraković je tada, pomalo uvijeno i filozovski (kako su to komunisti znali raditi), pokušao pojasniti ulogu Miloševićeve politike i njegovih trabanata na podučju bivše države, kada se pod plaštom „antibirokratskih revolucija“, događao klasični državni prevrat vođen idejom SANU o Velikoj Srbiji.
Stanje u BiH je sada, preko trideset godina kasnije, skoro pa potpuno isto, samo što ovoga puta preko Drine ne stižu tenkovi, haubice i šleperi municije, već LGBT premijerka koja donosi „darove“ u vidu „investicija“, a sve uz pozivanja na Dejton, preuzete „obaveze“, Mali Šengen, ekonomski razvoj ili bilo šta drugo što lijepo zvuči... onako „na prvu“. To je taj danajski "Trojanski konj" Srbije u BiH...
Takva vrsta saradnje naravno teško da bi bila sporna da je sve riješeno „u papirima“, kako to rade države koje se poštuju, ali stvari su daleko od toga. Srbija je praktički „zaobišla“ BiH kao državu, iako navodno podržava njen suverentitet i integritet i napravila „deal“ samo sa jednim dijelom državne strukture, odnosno enitetom Republika Srpska!?
Ništa tu „nema sporno“ za Beograd i Banja Luku, iako je sporno zapravo SVE!
Ne samo najavljena investicija i potreba da se o tome postigne dogovor na nivou države kao nosioca suvereniteta i vlasti, već i dobro poznata činjenica da ni sama granica između BiH i Srbije još nije tehnički usaglašena i do kraja definirana!?
I gle čuda - jedna od spornih tačaka između dvije države je upravo prostor na kome se namjeravaju graditi hidrocentrale!?
Nepoštivanjem suverentita BiH kao države i njenog ustavnog i pravog poretka, Srbija je na ovaj način počinila otvoreni čin ekonomske, pa teritorijalne agresije i to u isto vrijeme, dok je sudionicima sastanka regionalnih lidera srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić u okviru inicijative „Brdo Brijuni“, držao „strogo slovo“, kako se njegova zemlja protivi promjeni granica u ovom dijelu Evrope.
Nisu ovdje sporne samo hidrocentrale u kojima je većinski paket velikodušno prepušten Srbiji, već i gradnja aerodroma u Trebinju ili uvođenje jedinstvenih udžbenika za Srbiju i RS, a što je predviđeno i najavljeno kao „saradnja“.
Suština je u taktici Beograda, da preko velikih projekata i navodne brige za Srbe u BiH želi na duže vrijeme stvarno i formalno „usisati“ dobar dio susjedne države "preko Drine", odnosno RS u svoj državno-pravni i privredni sistem! Povezati ga „lancima“ velikih investicija ili pak zajedničkim nastavnim programima, odnosno jedinstvenom politikom usaglašenog djelovanja. Jedan kulturni, privredni i na kraju "igre" - državni prostor.
Radi se o realizaciji „drugog poluvremana“ jedne te iste utakmice, koja je nakon „prvih 45 minuta“ okončana agresijom, razaranjem, zločinom i genocidom, a sada se sve to u drugom dijelu igre nastoji očuvati, dograditi i praktički okončati igrom „od noge do noge“, uz povremene grube faulove.
Jedan takav "grubi faul“ je i slučaja najavljanih investicija, koje se na silu guraju mimo Sarajeva i zvaničnih tijela vlasti.
Plan „drugog poluvremana“ je savršeno i do detalja definiran i sve ide dobro zacrtanim putem. Beograd „investira“ i praktički negira suverenitet BiH, dok ekipa iz RS ima zadatak da uspori ili potpuno onemogući pravovremenu reakciju BiH vlasti.
Odličan primjer za to je suštinski nepostojeće Vijeće ministra BiH, koje se pod vodstvom Zorana Tegeltije pretvorilo u "papirnatog zmaja". Postoji samo, najvećim dijelom, na papiru i kao protočni bojler za trošenje novca i zbrinjavanje kadrova.
Sve ostalo je ugašano i stalo!
Tegeltija ne postoji u javnosti, dok Vijeće ministra poput duha traži samo sebe, bez jasnog vodstva i strategije. Slučajnost ili je Tegeltija samo "nesposoban"? Prije će biti da je Tegeltijina „letargija“ produkt plana „umrtvljavanja BiH“ i njene izvršne vlasti, kako bi se „razmahali“ entiteti, odnosno RS.
Praktična blokada Vijeća ministara BiH, koju su izazvali najvećim dijelom kadrovi iz RS-a, uz uvijek očekivanu i dobivenu podršku HDZ-a, (ako zatreba), tako se koristi kao izgovor za lansiranje „alternativnih rješenja“ ,koja „ne mogu čekati“.
Banja Luka i Dodik prvo Sarajevu „svežu ruke“ u Vijeću ministara BiH instaliranjem „letargičnog“ Tegeltije, sa Čovićem paraliziraju FBiH, te onda krenu u realizaciju projekata sa Srbijom znajući dobro da im Tegeltija svojom neaktivnušću i pasivnošću „čuva leđa“ i otvara put za dalje neometano djelovanje. Sarajevo je, ionako najviše "zabavljeno" Čovićem i unutrašnjim razmiricama oko konkrole nad resursima i pozicijama.
I šta u svemu tome rade, oni koji bi trebali spriječiti ovakve opasne scenarije? Malo ili ništa.
Ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković, tako na vijest o gradnji srbijanskih hidrocentrala na Drini hladno izjavi kako "želi vjerovati da Srbija ne podržava takve protivzakonite aktivnosti, te da neće novac svojih poreskih obveznika ulagati u projekte kojima se krše zakoni i odluke Ustavnog suda".
Čemu taj diplomatski "šminkeraj", kada je Srbije bila više nego jasna, a premijerka Ana Brnabić jasno poručila da Beograd NEMA NAMJERU da poštuje suverentitet BiH i da sve želi "izgurati na mišiće".
Umjesto da stvari nazove pravim imenom i Srbiji jasno poruči da se ne može igrati sa BiH, kako se to Beogradu dopada, a pri čemu - čak ima i gomilu argumenata na svojoj strani, Truković se nepotrebno zapliće u diplomatske fraze i "želi vjerovati" u nešto što je svakome jasno da - ne postoji.
Dokaz je to da Sarajevo nema pravi odgovor i da po običaju samo improvizira u nadi da će se "nešto desiti".
Beograd je u slučaju BiH, ovim činom jasno prešao određene "crvene granice" i ukoliko sve ostane samo na "vjerovanju" i "finoj diplomatiji", BiH se nikako ne piše dobro. Prođe li ova priča sa uvezivanjem Srbije i RS na ekonomskom i "kulurnom" planu, a mimo BiH, i sve ostalo će doći na "dnevni red".
Hoće li i tada zbunjeno Sarajevo "željeti vjerovati" ili će se konačno okrenuti pravom sadržaju i probuditi?
Nema komentara:
Objavi komentar