Novi predsjednik (još uvijek) najmoćnije sile svijeta, Joe Biden, nema vremena za improvizacije i prazan hod.
Praktički odmah po ulasku u Ovalni ured pokazao je kako se najvažnijim problemima namjerava baviti što prije, a što je rezultiralo gomilom važnih izvršnih naredbi. Na taj način je Biden jednim dobrim dijelom i u trenutku, izbrisao dobar dio kontraverzne političke zaostavštine njegovog predhodnika -Donalda Trumpa. Figurativno, Biden je „prevrnuo sto“ i ponovo ga aranžira, prema vlastitim željama.
Nije Biden ostao samo na unutarmeričkim pitanjima, već se uporedo pozabavio i ponovnim vraćanjem ugleda i kredibilitata SAD u svijetu. Prije svega među tradicionalnim i prirodnim saveznicima na Zapadu.
Našao je vremena Biden i za dva vrlo važna telefonska razgovora, koja su i nama na Balkanu vrlo zanimljiva i važna.
Prvo je „okrenuo“ ruskog predsjednika Vladimira Putina i snažno mu poručio kako se SAD opet vraćaju na dobro poznate diplomatske kolosjeke, te da ruski predsjednik jednostavno može da zaboravi dosadašnju indolentnost SAD u međunarodnim odnosima, kakvu je prakticirao Trump.
Moskva je to naravno svela na diplomatsku kurtoaziju – par rečenica koje malo govore, ali su se Bidenovi ljudi potrudili da svijet sazna kako su ruskom predsjedniku jasno i glasno prenesene neke važne geopolitičke poruke, uz jasan signal da SAD više neće dozvoljavati bilo kakvo novo uplitanje Rusije u unutrašnja američka politička pitanja i odnose. Ali i američke interese u svijetu.
Biden je odmah "okrenuo" i broj njemačke kancelerke Agele Merkel, a što je za nas sa Balkana i BiH takođe vrlo važna priča, jer se ova regija „nalazi se na listi zajedničkih vanjskopolitičkih prioriteta nove američke administracije i Njemačke“. Bidenov fokus na zapadni Balkan, ali i ovakva brza reakcije je malo iznenađenje, čak i za one koji su znali da on i njegova administracija nešto tako spremaju.
I to ne negdje u sredini ili na repu liste interesa, već pri samom vrhu!
Balkan se tako opet, nakon dobrih dvadesetak godina, našao u društvu Afganistana, Kine, Irana, Rusije i Ukrajine. Sve sami geopolitički kapitalci! Zajednički nastup Washingtona i Berlina, šalje jasnu poruku o tome kako su se dvije ekonomski najrazvijenije zemlje Zapada, opet snažno diplomatski uvezale i što je još važnije da su spremne na taj način djelovati. Njemačka možda još jeste privredni div i geopolitički patuljak, ali tu su sada SAD da to itekako „podebljaju“ i podrže. Jasno i glasno.
Biden je njemačkoj kancelarki „prenio i želju za produbljivanjem odnosa između dviju zemalja i izrazio namjeru revitalizacije transatlantskog savezništva, uključujući NATO i Europsku uniju, kao kamen temeljac kolektivne sigurnosti i zajedničkih demokratskih vrijednosti“ – javili su iz Berlina. Oni koji znaju da čitaju diplomatske poruke, jasno su pročitali da SAD i Njemačka spremaju nešto realno i ozbiljno.
Snažniji ulazak Njemačke, posebno je važan zbog zbivanja u Evropi i na Balkanu, ali i u odnosima sa Rusijom. U tom svjetlu zato treba tražiti razloge imenovanja novog šefa OHR-a u liku i djelu ozbiljnog i utjecajnog, Christiana Schmidta, političara snažne reputacije i rezulatata. On ne dolazi kao neki niži diplomatski službenik ili diplomata ili neko ko nije imao boljeg angažmana od „moderiranja u BiH“. Upravo suprotno - Berlin u BiH šalje svog „kapitalca“ sa dobrom podrškom.
Najavljuje se i „robusnije“ djelovanje OHR-a uz mogućnost ponovnog korištenja Bonskih ovlaštenja, a za šta treba imati jakog Visokog predstavnika iz velike zemlje, koji ima podršku svoje Vlade, ali i uvijek moćne američke administarcije. Vrijeme „zimskog sna“ OHR-a u BiH je očigledno stvar prošlosti i u javnost već isplivavaju brojni „non-paperi“ u kojima se neslužbeno najavljuju glavni koridori nove politike.
Bidenu je podrška Njemačke i Merkel važna i zbog šire slike i odnosa sa Putinom i Moskvom – tvrdi moj dobar izvor iz međunarodnih krugova. Naime, tvrdi se, kao Washington smatra da bi zvanični Berlin mogao biti glavni medijator i katalizator u odnosima sa Moskvom po pitanju zapadnog Balkana, gdje Rusija i dalje pokazuje izvjesne aspiracije.
Podrška Merkel i Njemačke je važna i zbog tradicionalno dobrih političkih veza te zemlje sa regionom, ali i brojnih ekonomskih projekata, iza kojih stoje njemačke kompanije. Mnogima su još u sjećanju informacije, koje - doduše nisu zvanično potvrđene, ali ni demantovane, da je svojevremeni odlazak Ive Sanadera sa vrha Vlade RH bio posljedica jasnog Merkeličnog stava da „takav čovjek ne može voditi Hrvatku“, te da su „dokazi prejaki“.
Globalna pitanja i krize zahtjevaju i globalan pristup, pa će tako biti i ovaj put.
U trouglu Washington-Berlin-Moskva, zato treba potražiti odgovore na brojna pitanja koja sada „lebde u zraku“. Balkan je opet u vrhu interesa i treba vrlo skoro očekivati prve konkretne akcije.
SAD i Njemčaka su u čvrstom partenerstu, koga će pragmatično podržati EU i Velika Britanija, dok će Moskva nastojati nešto iztrgovati, ukoliko to bude moguće. Ne nužno i na Balkanu. Uostalom i lista najvažnijih prioriteta se proteže, skoro pa preko cjele zemljine kugle.
Balkan je opet geopolitički „trend“ i to je dobra vijest, ali isto tako treba biti i krajnje oprezan, je počesto se zna desiti da kada se „slonovi“ potuku jedno što strada je – trava!
Nema komentara:
Objavi komentar