Gradonačelnik Mostara, Mario Kordić, „otkucao“ je ovih dana svojih prvih stotinu dana gradonačelničkog mandata. Vrijeme je to kada se, obično, u demokratijama rezimiraju prvi potezi i rade procjene.
Kako političke osobnosti i stila vladanja, tako i onoga što je učinjeno ili na čemu će izabrana politička persona insistirati tokom svog mandata.
Prije svega, treba reći da je u politiku i na mjesto gradonačelnika Mostara, Kordić stigao kao potpuno „novi kolač“, što je njegova određena prednost, ali i potencijalna mana, jer će Kordić morati „u hodu“ naučiti plivati u valovitim političkim vodama.
Od dobro obavještenih izvora saznajem da je Kordić svom političkom suparniku, takođe ljekaru, Zlatku Guzinu, neugo nakon izbora diskretno došapnuo, kako „nema pojma koliko je sretan što pozicija gradonačelnika Mostara nije pala na njegova leđa“.
Za razliku od ljekarskog posla, politika je posve drugačija aktivnost i to je Kordić sigurno vrlo brzo uočio i pokušao se prilagoditi.
Kažem pokušao, jer je očigledno da se novi gradonačelnik još uvijek „traži“ u svojoj funkciji, mada je pokazao kako za politiku sigurno ima talenta, jer uglavnom nastupa odlučno i planski, što ukazuje na postojanje određene strategije.
Za početak, ako ništa drugo, u Gradskoj administarciji je nestala već dobrano ukorijenja letargija, koja se vukla za predhodnim gradonačelnikom bez stvarnog izbornog legitimiteta - Ljubom Bešlićem. Dobrodošla je to promjena, posebno ukoliko se krene sa što bržim čišćenjem svih zaostalih nagomilanih problema.
Da se slikovito izrazim; u gradskoj administarciji Mostara se ima puno više toga počistiti, nego na mostarskoj Trimuši, čijim je čišćenjem Kordić obilježio svojih prvih stotinu dana.
Dugo je tu vladalo „zatečeno stanje“ i politička „žabokrečina“, pa će malo provjetravanja ili puštanja „svježe vode“ u tu močvaru itekako dobro doći. Bez obzira na sve do sada učinjeno, Kordić je tek zagrebao po mostarskim problemima i dubiozama!
Siguran sam da je i on sam itekako toga svjestan, pa u svom nastupanju pokušava kombinirati odlučne poteze i postepene reforme bez puno javne buke.
Do sada to ide relativno dobro, ali pravi izazovi tek dolaze! Evo, uzmimo eklatantni primjer deponije Ubork.
Za početak, Kordić se barem nije pravio da problemi ne postoje ili da su manji, ali su već prvi pokušaju rješavanja tog pitanja pokazali svu kompleksnost stanja i težnu puta, kojim treba doći do svima kako-tako prihvatljivog rješenja. Razne želje su na „stolu“, a mogućnosti baš i nema previše.
Jedno je sigurno – Uborak bi mogao obilježiti cijeli mandat Kordića i biti njegov najveći test.
Tu je i „vječno“ pitanje kolektora, skladištenja odpadnih voda i svega ostalog vezano uz „projekat stoljeća“ mostaskih prečistača, gdje je na „papiru“ kao sve jasno, mada cijela stvar nikako da profunkcionira kako je planirano i što je najvažnije - obećano. Posebno, zbog toliko potrošenog kreditnog i donatorskog novca.
Kordić i nova administarcija očekivano su se po tom pitanju, ali i cijelom nizu drugih stvari našli pod povećalom „stranaca“, koji u Mostaru konačno očekuju neke promjene, nakon godina stagnacije.
Mostar je očito diplomatama važan kao grad preko koga se prelamaju mnoge političke silnice na puno širem prostoru, pa je i odnos prvog čovjeka grada i njegove administaracije prema tome od velike važnosti.
Međutim, sasvim je drugo pitanje koliko je Kordić u političkim pitanjima samostalan u odnosu na sviju matičnu stranku. Ono što smo do sada vidjeli je pokušaj finog balasiranja između nečega što je generalna politika HDZ BiH i praktičnih potreba grada Mostara.
Ne ide to uvijek „ukorak“.
Neće biti lako, jer su u Mostaru i sasvi obična „komunalna pitanja“ počesto do bola politizirana ili samo dio nekog šireg konteksta političkih razračunavanja...ko zna gdje i zašto.
Novi gradonačelnik Mostara se nešto takvo itekako mogao uvjeriti već u prvih stotinu dana mandata, nakon niza incidenta koji su kulminirali „navijačkim“ neredima u mostarskom naselju Donja Mahala.
Dobro je što je Kordić takve pojave odmah oštro osudio, ali nije dobro što je u javnim reakcijama, ipak stvari zaobišao nazvati potpuno pravim imenom ili jasno adresirati krivicu.
Posebno, jer je u jednom drugom slučaju (premlaćivanju mladića od strane policije) to jasno učinio. Mostar je „osjetljiva vaga“ interesa i tu će lekciju morati naučiti, ukoliko se ne želi pretvoriti u „skretničara“ ili nekog novog Bešlića, koji puno obećava, a suštinski malo radi.
I uvođenje reda u raznorazna „osvjetljavanja“ Mostara su dobrodošao potez uvođenja reda u gradske odnose i poslove, ali je to Kordić mogao učiniti samo malo više takta i uz dodatna javna pojašanjenja, umjesto što je samo medijima hladno poslao saopćenje za javnost.
Ali, ne treba biti previše strog. Možda Kordić samo još uvijek uči svoj posao i bilo bi dobro dati mu još vremena. Za sada stvari, čak vjerovatno idu i bolje od očekivanog, obzirom da Kordić nije profesionalni političar, niti se školovao za gradonačelnika.
Još se itekako osjeća njegova strast u radu i svojevresni „politički eros“, koga nosi sa sobom i biće jako dobro da to tako i ostane. Učenja u hodu su dio političke „priče“, kako to Kordić voli determinirati, ali je najvažnina želja da se sa leđa Mostara konačno skine, barem dio, godinama naslaganog tereta.
Novi gradonačelnik Mostara je potošio svojih prvih stotinu dana, ali nikako ne treba zaboraviti da je ovo grad sa „hiljadu/tisuću problema“.
Prva tri mjeseca su dobar, ali nedovoljan test za konačnu ocjenu. Želi li ostati upamćen kao gradonačenik, koji je u Mostar nakon godina determinističkog haosa uveo RED, Kordić će morati pokazati još više vještine i političke hrabrosti.
U stanju u kakvom se nalazi Mostar, nije moguće donositi neke velike „popularne odluke“. Dapače, Mostar treba odlučne i hrabre rezove. Hiruški precizne i pravovremene, jer šanse za povratak u normalnost i razvoj grada još postoje.
Da li je doktor na čelu grada pripremio odgovarajuću i pravovremenu terapiju?
Medicinskim riječnikom rečeno, Mostar je težak bolesnik sa stabilnim procjenama stanja, ali ne zavisi sve od „glavnog doktora“.
Puno toga je i do „političkog konzlija“ (HDZ BiH-SDA), koji stoji iza scene, ali i građana i opozicije. Treba prestati sa kukanjem, pozivanjem na neka davna i prošla vremana i graditi sliku novog demokratkog i za sve otvorenog Nostara.
Grada mogućnosti, dobrih prilika i paradigme izreke „od trnja do zvijezda“ (per aspera ad astra).
Nema komentara:
Objavi komentar