Četiri godine predjsedničkog mandata, Donalda Trumpa, vratilo je SAD, godinama – možda i decenijama, unuzad na globalnoj svjetskoj političkoj sceni! Trump nije najviše štete napravio u SAD, već u percepciji Amerike i njene „tvrde“ i „meke“ moći u svijetu.
Trump je porušio gotovo svako pravilo u vanjskoj politici SAD i rezultat je bio uglavnom – katastrofalan. Tradicionalne američke saveznike Trump je nipodaštavo ili ih pak otvoreno ucjenjivao, dok je s druge strane paktirao i loše trgovao sa tradicionalnim američkim suparnicima na svjetskoj sceni. Mahom hibridnim režimima ili zamaskiranim diktaturama.
Od Rusije je Trump, iz ko zna kojih razloga, htio napraviti nekekavog nategnutog saveznika, iako Putinov režim ničim nije dao naslutiti da bi eventulano mogao promijeniti svoju vrlo agresivnu strategiju. Posebno u Evropi.
Šta više, Putinov željezni stisak u Rusiji i nekim važnim dijelovima svijeta nikada nije bio jači i bezobzirniji!
Sa Kinom je Trump malo sarađivao, a više se bavio sankcijama i jakim izjavma, dok je odnos prema režimu Sjevrene Koreje bio upravo tragikomičan. Posebno, kada su u javnost dospjela Trumpova „nježna pisma“ upućena korejskom komunističkom lideru i diktatoru Kim Jon Unu.
„Zaljubili smo se“ – saopštio je Trump zabezeknutoj američkoj javnosti, sam par mjeseci nakon što je korejskom lideri zaprijetio da „ima veće nuklearno dugme“.
Uglavnom vrijeme diplomatskog amaterizma, improvizacije i geopolitičkih ekspiremanata je završeno i u Bijelu kuću je sjeo lider, koji možda nabolje zna popraviti ono što je Trump tako temeljito, obatalio – američku vanjsku politiku.
Logično je zato zašto je Biden odmah nakon urgentne borbe sa nadzorom nad pandemijom koronavirusa i Covida u SAD, požurio u Evropu, popraviti odnose i poručiti da se se SAD „vratile“.
Strateško savezništvo SAD i Evrope, odnosno EU, Trump nikada nije do kraja razumio i stalno je nastojao „naplatiti usluge“, vodeći se maksimom – „mi vas štitimo – vi nama masno paćate“. I pri tome još klimate glavom na svaki Moj potez!
Ovakava trgovačka logika (Trump ima knjigu „Art of deal“ op.aut.) dovela je u ćorsokak dugo godina brižljivo građenu Alijansu, čiju su korijeni još u savezništvu iz Drugog svjetskog rata i na kojoj je Zapad i pobijedio u velikoj geopolitičkoj igri Hladnog rata.
Trump nikada nije razumio, ono što je Bidenu tako savršeno jasno - da SAD ne mogu imati tako jak utjecaj u svijetu, bez jakih saveznika „preko bare“, te da se „šefovanje“ u tim odnosima mora na neki način platiti, kako bi se dokazalo liderstvo i nametnuo autoritet.
Biden je zato požurio u Evropu kako bi Trumpovu paradigmu o Evropi kao „poslušnoj sluškinji“ SAD - pregazio kao plitak potok.
Biden je stari lisac, koji se odlično kuži i međunardone poslove i stvar je završio u svega dva dana. Obećao je da su se SAD „vratile“, što znači da će opet biti forsirano obostrano uvažavano savezništvo i interesi. Evropa je odahnula.
I to ne zbog neke simbolike ili nostalgije, već potrebe da Zapad nastupi jedinstveno prema Rusiji. I još važnije - globalno prijetećoj Kini. Biden želi da SAD imaju „leđa“ u takvim budućim odnosima i popravak saradnje sa Evropom je bio neophodan. Čak su se počela rješavati i godinama sporna trgovinska pitanja, jer je trgovinski rat zadnja stvar, koja treba Zapadu da se parira Kini na globalnom nivou.
I kada je završio „posao“ sa Evrpljanima obećavši više respekta i logike, Biden se okrenuo Putinu i Rusiji. Ojačan novim-starim savezništvom, američki predsjednik je odlučno stupio pred ruskog „cara“.
Bila je to itekako dobrodošla promjena nakon zadnjeg američko-ruskog samita na vrhu u Helsinkiju, gdje je Putin doslovno izdominirao nad inferiornim i zbunjenim Trumpom. Ovoga puta je bilo posve drugačije...
Informacije sa susreta su naravno do javnosti stigle na „kapaljku“, ali je već iz par snimaka susreta jasno da su se stvari drastično primijenile. Putin više ne izgleda, kao neko ko dominira ili kontroliše situaciju. Sa druge strane, pak nije manipulativni i komični posjednik „velikog nuklearnog dugmeta“.
Čak bi se moglo, prema Putinovom govoru tijela tokom samita i kasnije na press konferenciji, zaključiti kako ruskom lideru nije baš najbolje „sjeo“ jasno definirani i tvrdo postavljeni Biden.
Za razaliku od uštogljenog Putina, koji je neodoljivo podsjećao na nekadašnje sovjetske partijske lidere, Biden je ležernim i odlučnim – dakle tipično američkim stilom, vrlo jasno poručio da drži do diplomatije, ali da za razliku od Trumpa nema namjeru relativizirati stvari ili okretati glavu od problema.
Neće biti protiv Rusije, ali će biti sa Ameriku. Šifrovano, ali jasno. Usudite se opet napasti američku demokratiju ili poslovne i druge intrese i biće problema...
Radilo se o očito tvrdoj „razmjeni mišljenja“ u kojoj je najveći domet ponovna razmjena ambasadora!? To znači da su rusko-američki odnosi resetovani i da se kreće u novu „igru“ u kojoj će ubuduće SAD biti puno jasnije i oštrije prema Moskvi...ako bude potrebe.
Bilo je to jasno Bidenovo upozorenje da je Trumpovo vrijeme daleka prošlost i da je Amerika sprema igrati opet odlučno, te da ruske hibridne akcije više neće biti tako olako tolerisane ili doživljavane kao „nova realnost“.
SAD više neće stajati po strani ili samo posmatrati (uz uvođenje sankcija), već će se otvoreno suprostaviti „svim raspoloživim sredstvima“. To je osnovna Bidenova poruka.
Samit u Ženevi je zato prekretnica u odnosima dvije sile i poruke sa sastanka će se sigurno danama analizirati u dvjema administarcijama.
Odnos Rusije i SAD je posebno važan za Evropu, odnosno tri njene regije; Baltik, istok Ukrajine sa pitanjem statusa Krima, te Zapadni Balkan.
Do sada je ne ovim pozicijama bila uspostavljena određena inicijativa Moskve, ali već neko vrijeme stvari nisu takve. NATO planski jača na cijelom potezu od Baltika do Jadrana i Crnog mora i tu je ključna uloga SAD, jer se sama Evropa sigurno ne bi mogla suprostaviti „ruskom medvjedu“.
Sada je na sceni svojevrsni „geopolitički interregrum“ u kome su do kraja otvorene sve karte i rečene stvari „koje su se morale reći“.
Vidjećemo šta će se tek „izleći“ iz svega toga.
Što se mene tiče, sve opcije su otvorene i na stolu. Od proxi-sukoba, dok čak i neke moguće globalne saradnje u pokušaju zastavljanja globalno nadiruće Kine.
Amerika se vratila i Putin i Rusija će morati naučiti živjeti s time...
Nema komentara:
Objavi komentar