Pretraži ovaj blog

petak, 20. kolovoza 2021.

KLIZI LI ENTITET RS U "DEMOKRATSKU TEOKRATIJU"?

 


Organizirana religija i vjera uopće u BiH je važan segment „utkan“ u gotovo sve segmente javnog i privatnog života.

Ustavno-pravno smo sekularna država, ali religijske zajednice imaju vrlo jak – neki bi kazali - i presudan utjecaj na mnoga javna događanja, koja oblikuju naše živote. Nije tako samo u BiH...cijeli region pažljivo osluškuje šta vjerski lideri poručuju.

Zašto je to tako - pitanje je, koje zadire daleko dublje od same teorije religioznosti i potrebe Čovjeka da objasni svijet oko sebe i dadne mu dublji smisao i značaj i nemam namjeru ulaziti u tu kompleksnu „materiju“.

Načelno smo sekularna država, ali realno; Da li se u BiH može bilo šta riješiti bez ovog ili onog uplitanja religije, vjerskih zajednica i njihovih velikodostojnika? Ili još bolje, može li se bilo šta provesti, što vjerske zajednice nisu otvoreno i načelno podržale? 

 

Odgovor je da sasvim sigurno: Ne može!

Snaga i utjecaj religije u BiH dobrim dijelom ne prističe samo iz „vjerujućeg naroda“ i tradicije, već i činjenice kako je upravo način obavljanja religijskog obreda i model vjerovanja u jednog Boga, jedna od najvažnijih distinkcija između tri slična naroda: Bošnjaka, Srba i Hrvata.

Religija je nacionalno – nacija je, između ostalog, i tvrdo religijsko pitanje.

U BiH je tako bilo, tako je sada i tako će biti!

Jak utjecaj religije se jednostavno podrazumijeva, ali ono što se već neko vrijeme događa u entitetu RS, dovodi nas do legitimnog pitanja; Da li se u ovom dijelu BiH suštinski odustaje od sekularne države, pri čemu SPC postaje svojevrsna „natpartija“ i religijsko-politički okvir bez presedana?

Postaje li entitet RS „demokratska teokratija“?

Snažan politički utjecaj SPC, nakon raspada SFRJ svakako nije iznenađenje niti nešto novo, dijelom i zbog istorijskog nasljeđa pravoslavlja kao duhovne, ali i svjetovne vlasti.

SPC to nije nikada krila niti se nešto posebno odmicala od vlasti. Radilo se, kao i u slučaju ostalih religijskih zajednica, o „interakciji“, koja je trebala i Crkvi i politici.

Još snažniji utjecaj SPC na politička zbivanja među njenim sljedbenicima na prostoru bivše Jugoslavije, aktiviran je prije par godina, a svoju kulminaciju je doživio u otvorenom uplitanju u politička zbivanja u Crnoj Gori.

Tamo je nova vlast jednim dobrim dijelom iznjedrena baš na masovnim crkvenim skupovima i litijama, koje su, osim vjerskog karaktera imale i sasvim otvorenu političku pozadinu.

Zazivalo se Boga i Svetog Vasilija – tražila crkvena imovina, a pričalo se o državi, NATO savezu, EU i Rusiji.

Ovakav model se izgleda nastoji preslikati i u BiH, odnosno enitet Republika Srpska, a sve pod parolom „očuvanja jedinstva“.

Između entiteta i Crkve se stavlja znak jednakosti, pa tako Milorad Dodik izjavljuje da je „SPC jedan od najvažnijih stubova identiteta srpskog naroda”, te da bi, „da nije bilo SPC, taj identitet bio izgubljen kroz vjekovne okupacije koje su nad njima vršene“. 

  

SPC tako postaje neupitni duhovni, ali i politički autoritet. Razlog opstanka i zalog budućnosti, koji se ne smije propitkivati i čije poruke valja tek slijediti.

Javni mediji pod kontrolom vlasti, zato pažjivo prate svaki korak SPC, dok se detaljno izvještava o različitim segmentima otvorene klerikalizacije društva i to samo iz ugla jedne religijske zajednice. Budimo korektni; Nešto tako se događa, pa skoro na isti način i u drugim dijelovima BiH.

Klasičan primjer za tu novu duhovno-političku realnost je nedavna posjeta patrijarha Porfirija Doboju, koja je organizovana i planirana kao svojevrsni političko-vjerski hepening.

Uvertira je bio sastanak patrijarha SPC Porfirija sa liderima vodećih političkih stranka u RS!? Svi su se uredno i ponizno odazvali na ovaj sastanak i bilo je više nego jasno ko je zapravo „pravi šef“.

Dobro, patrijarh sigurno ne upravlja entiteskim aparatom na dnevnoj osnovi, ali to njega, ionako ne zanima.

SPC se radije bavi strategijom i najvažnijim pitanjima iz domena „Srpskog sveta“, poput statusa Crne Gore, problema Kosova ili budućnosti RS.

Dok ovo pišem pade mi na pamet jedan stari grafit ispisan negdje u Mostaru, koji glasi: OVDJE RELIGIJA NEMA NIKAVE VEZE S BOGOM...

Stvarno ima li?     

Nema komentara:

Objavi komentar

U DUBINAMA "GRADA SUNCA": OD RATA NAVIJAČA, DO KULTURNIH RATOVA...

  Zvanično neproglašen, ali itekako stvaran „rat“ odvija se iza scene u Mostaru o čijim posljedicama se  javnost  uredno izvještava na druš...