NATO I BIH: "PREVENCIJA" ILI AKCIJA?

 

Sve, osim do kraja jasne poruke SVIMA, da NATO savez neće tolerisati bilo kakve „avanture“ oko intergriteta i suvereniteta BiH, biće „neodgovarajući“ rezultat posjete generalnog sekratara ovog vojnog savaza - Marka Ruttea našoj zemlji!

Prije svega, dobro je što Rutte uprkos brojnim izazovima u Evropi i u vrijeme napetih odnosa NATO saveza sa SAD reaguje tako brzo i izlazi „na teren“... ali to ujedno znači da je politička kriza u našoj zemlji vrlo ozbiljna i da to NATO itekako prepoznaje kao realan i opasan problem.

Urgentnost situacije u BiH prepoznata je i u relativno brzim diplomatskim reakcijama iz Bruxellesa i Washingtona, ali iskazane zabrinutosti i podrške intergritetu BiH – neće biti dovoljne!

Ono što „vrućim glavama“ u BiH, ali i regionu treba je kristalno jasna poruka da se NATO neće ustezati niti od nametanja mira u BiH, ukoliko to bude potrebno.

NATO savez za nešto takvo ima i kapacitete i snage, samo je pitanje postoji li odgovarajuća politička volja da se stabilnost BiH garantira i vojnim sredstvima - po potrebi. Uostalom, da nije bilo NATO intervencije 1995. godine u BiH i kasnije na Kosovu i Srbiji, teško da bi nekakav, pa i nesavršeni mir - na Balkanu uopšte postojao.

Ovo na neki način i obavezuje NATO da budno prati stanje, ali i da preventivno reaguje na sve pokušaje komadanja BiH ili njene detaljne ustavne dekonstrukcije uz različite političke izgovore.

Svako kašnjenje moglo bi biti jednako tragično kao i ono prije tridesetak godina, kada se vjerovalo da do rata neće doći ili da će to biti samo izdvojeni incidenti. Ovaj put visoki zvaničnik NATO saveza dolazi u BiH na vrijeme, ali je pitanje kakve poruke nosi u svojoj diplomatskoj torbi?

Uopštene poruke ili konkretne akcije i poteze na otvorene pokušaje rastakanja BiH, što bi neminovno dovelo do novog sukoba na Balkanu?

Kao bivši premijer Nizozemske Mark Rutte je sigurno jako dobro upoznat sa problemima u BiH. I sama situacija je dovoljno jasna, baš kao i pravi uzrok napetosti, koje nisu od juče, već su samo u zadnje vrijeme - eskalirale.

Do eskalacije Dodikove politike etapnog secesionizma podržane iz Beograda i Moskve velikim dijelom je i došlo, jer se svojevremeno žmirilo na oba oka uz uvjeravanja kako će Dodik ostati na retorici ili da će Vučić zatezati, ali da će na kraju postupiti pragmatično.

Ništa od tih nadanja se nije obistinilo ili bolje reći – vrlo malo.

Zato smo tu gdje jesmo... opet na temeljima politike koja je po formi nova, ali je sadržajno arhaična i zaglavljena negdje u vremenima pred sami raspad SFRJ.

Tada su padali komunizam i Berlinski zid... sada (vjerovatno) politički pada dio Ukrajine i crta se neka nova karta Evrope, koja opasno podsjeća na novu blokovsku podjelu.

Amerika bi rado naplatila svoje usluge „zaštite“ Evropi, koja se pak snažno naoružava, dok realno oslabljena Rusija očekuje da u tom novom raspadu modernog „Rimskog carstva“ (SAD zapad – EU istok) mogla dobiti svoj dio euro-azijskog prostora. Kina raste i čeka rasplet velike geopolitičke igre.

Gdje je tu BiH?

Sprema li nam najveći vojni savez, opterećen vlastitim problemima, prevenciju ili akciju?

Laibach opet dolazi uskoro (05. april) u Sarajevo... kao u novembru 1995. Dolazi li i NATO?

Slučajnost ili ne?