Lider SDA, Bakir Izetbegović, ovih je dana povukao riskantan politički potez. Naime, „prvi u Bošnjaka“ je objavio kako njegova SDA trenutno neće podržati izglasavanje nepovjerenja aktuelnom sazivu Vijeća ministara BiH na čelu sa letargičnim, pa, mora se reći i pomalo tragikomičnim Zoranom Tegeltijom.
Izetbegović i sam priznaje kako Vijeće ministara na čelu sa Tegeletijom ne radi dobar posao i da je „vrijeme da se probudi“, ali kao valjan argument nudi - politički prgamtizam. On dobro detektuje probleme u radu Vijeća ministara, ali...
„Srušiti kuću, a nemati plan kako ćete napraviti novu je neodgovorna stvar“ - naveo je Izetbegović ovih dana na press konferenciji.
Zato je bolje i nekakvo Vijeće ministara u ovim izazovnim vremenima za BiH, nego nikakvo ili neko čije bi se ponovo sastavljanje oteglo unedogled – tako nekako razmišlja lider SDA, dok mu opozicija u zamahu već „puše za vratom“.
Iako pragmatičan, pa čak i za ovdašnje prilike racionalan, ovaj potez Izetbegovića postavlja u poziciju izvjesnog mogućeg dežurnog krivca ili nekoga kome će vjerovatno vrlo skoro opozicija (uglavnom među Bošnjacima) javno prigovarati „da je imao priliku, ali da je nije iskoristio i to zbog stranačkih razloga“.
Sa druge strane i eventulana podrška rušenju Tegeltije i njegovih ministara za Izetbegovića nije najsretnije rješenje, jer osim Vijeća ministara valja sastavljati i sve te „silnice“ i lobističke grupe unutar SDA, od kojih su se neke već javno usprotivile, a što je dovelo do osipanja glasova, te nekih vrlo neugodnih poraza na lokalnim izborima. SDA je sada jako ranjiva, a unutrašnji sukobi još nisu okončani i Izetbegović je toga itekako svjestan, baš kao i mogućih posljedica.
Lider SDA je zato prisiljen da bira korake na džombavom putu između nazovi partnera kao što su HDZ BiH i SNSD, zahuktale opozicije, ali i nekih „mangupa iz vlastitih redova“.
Kratko rečeno, Izetbegović je između „čekića i nakovnja“ i svaka njegova odluka u vezi Vijeća ministara je za njega teško pitanje, jer u aktuelnoj situaciji jednostavno nema mjesta za bilo kakvo srednje rješenje, koje bi moglo poslužiti kao „politička štaka“ do novog ciklusa opštih izbora. SNSD i HDZ BiH ne ostavljaju nikakvog prostora za eventulana „preslagivanja“.
Ipak, Izetbegović
će se, htio ili ne, uskoro morati suočiti sa ovim teškim pitanjem, ukoliko Tegeltija
sa „partenerima“ nastavi sa faktičkom opstrukcijom najviše izvršne vlasti u BiH.
Bez obzira na moguća unutarstranačka „komešanja“, lider SDA će morati ponuditi
neku novu politički platformu, kao alternativu za politiku koja očito ne daje
rezultate. Uostalom i sam je u više navrata zagovarao kako SDA mora biti puno
više bosanskohercegovačka, pa čak i građanska stranka, ma šta to značilo.
Od ključnog značaja biće i stav najviših međunarodnih zvaničnika i diplomata, bez kojih, ruku na srce, nije bilo, niti će biti bilo kakvog važnijeg rješenja za probleme u našoj zemlji.
Kao vođa ubjedljivo najjače političke opcije u BiH, koja osim toga pledira da prestavlja Bošnjake, ali i bosanskohercegovačke patriote, Izetbegović ima i istorijsku odgovornost, koja mora biti iznad eventulanih stranačkih interesa, jer BiH - prema svim naznakama ulazi u vjerovatno najturbulentniji period nakon Daytona. Puno toga je već na stolu!
Zato, Bakire reci nam de...
Nema komentara:
Objavi komentar