BIDEN VRAĆA SAD U "NORMALU" I GDJE SU TU REGION I BIH?

 

Vjerovatno najturbulentnije razdoblje u novojoj istoriji SAD – predsjednička vladavina Donalda Trumpa ovih danas polako broji svoje zadnje dane.

Na sreću SAD, ali i ostatka demokratskog svijeta, Trump već polako postaje istorijska činjenica, mada će Amerika još neko vrijeme morati naučiti živjeti sa posljedicama njegove haotične vladavine.  

U Ovalni ured (ovoga puta kao predsjednik) ulazi Joe Biden, političar starog ,ali iskusnog kova, pred kojim je ogroman zadatak čišćenja ruševina, koje iz sebe ostavlja njegov predhodnik. Biden doslovno mora opet sastaviti Ameriku, koju je Trump tako temeljito podijelio...

 

Novi predsjednik SAD najavljuje brzi raskid sa nasljedstvom svoga predhodnika, što je jedina moguća opcija, jer bi svako otezanje suočavanja sa posljedicama Trumpove politike moglo biti protumačeno kao slabost i to ponajprije u redovima rastuće ekstremne desnice i prateće radikalne religijske srukture TV evengelika i drugih raznoraznih prodavača „kravljevstava nebeskih“.

Biden, što bi kazali u Mostaru „ne zna, za šta bi prije...“.

Čime da se prvo pozabavi? Pandemijom, urušenim ugledom SAD u svijetu, podjelama u društvu ili sasvim izvjesnom ekonomskom krizom, koja dolazi kao posljedica Trumpove katastrofalne strategije prema pandemiji i njenom negiranju.

U cijeloj toj zbrci i među prioritetima na raznim važnim tačkama u svijetu i SAD ima li Biden uopšte vremena pozabaviti se nekim, uslovno rečeno, malim krizama poput regiona ex YU, BiH i naslijeđa Dejtonskog sporazuma?

Treba biti realan, pa priznati kako Balkan i BiH sigurno nisu toliko visoko na listi Bidena, ali nisu ni nešto preko koga će, novi amerčki predsjednik „preći kao preko plitkog potoka“.

U prvim mjesecima mandata, Biden će se sigurno pozabaviti urgentnim temama u pokušaju stabiliziranja unutrašnje prilike u SAD, gdje su neke vrijednosti ,za koje se vjerovalo da su neupitne, sada pod Trumpom  izrelativizirane ili se pak otvoreno negiraju.

Na vanjskom planu Biden će izvjesno krenuti od klimatskih promjena i ponovnog uvjeravanja EU i NATO saveza da su SAD opet pouzdan partner, a ne velika sila čiji se predsjednik ponaša kako NATO saveza može, ali i ne mora biti ili se pak sa nipodaštavanjem odnosi prema tradicionlnim saveznicima, a sve u korist nekakve klimave nove strateške saradnje sa Rusijom i Kinom.

Upravo u toj - evropskoj epizodi Bidena i njegove administracije, BiH treba da traži svoje “mjesto pod suncem“. Za početak Biden je, ako ništa drugo, političar kome ne treba ništa posebno objašnjavati i koji zna u „kojem grmu leži zec“.

Ostalo je samo pitanje vremena, odnosno diplomatskog hodograma prema kome bi se SAD okrenule sređivanju stanja u BiH, posebno jer je ova država i glavni začetnik i zagovaratelj Dejtonskog sporazuma.

Mada se u politici ništa ne podrazumjeva, jer su važni samo interesi, ostaje činjenica da SAD  kao velika sila i najvažnji garant sporazuma o BiH njenim narodima, na neki način, „duguje“ barem malo normalniju državni strukturu od postojeće, koja je navodno trebala biti samo privremena. Prvi važniji signali da je „Bosna na redu“, već su stigli, ali do prave „akcije“ će trebati još malo pričekati, najvjerovatnije do proljeća i imati na umu da će SAD u cijeloj toj priči ipak prije svega kretati od vlastitih geopolitičkih interesa.

Kao najtvrđi orah „spojenih posuda“ na Balkanu, BiH je ostavljena za sami kraj kao svojevresno finale jednog dugotrajnog procesa u kome je Zapad prolazio kroz periode vrlo aktivne uloge, ali i vremena kada se praktički povlačio ostavljajući prostor za Rusiju, ali i druge veće igrače, poput Kine ili Turske.

Dakle, šta možemo očektivati od Bidena u BiH?

Prije svega, ponovni interes za BiH i region, koji je već ionako znatno uvećan u odnosu na vrijeme od prije godinu ili dvije. Nije pitanje hoće li se SAD pod Bidenom uvesti u tinjajuću krizu u BiH, već na koji način će to učiniti. Prema do sada dostupnim signalima, Zapad se sprema za malo veće „pospremanje“ u BiH, ali izgleda da još nisu sve karte posložene do kraja.

U svakom slučaju sigurno će se insistirati na puno funkcionalnijem državnom uređenju BiH, koje neće služiti samo sebi i biti generator beskrajnih kriza. Kao izvjestan dobar počatak u javnosti se već mogu čuti najave da bi se opet mogao aktivirati, pomalo zaboravljeni „aprilski paket“, koji je nudio više vrlo zanimljivih rješenja i to bez zadiranja u bazične osnove Dejtonskog sporazuma.

Ni eventulano „raspakivanja“ Daytona nije nemoguća opcija, naravno ukoliko se ostvari potrebna „sinergija“ među najvažnijim međunarodnim „igračima“.

Sa Bidenom Amerika se vraća u „normalu“, što znači da ćemo opet biti svjedocima ozbiljne – prave moćne diplomatije kombinovane sa različitim „uvjeravanjima“, a ne nekakve improvizacije kao u vrijeme predsjednika koji je tako volio društvene mreže...