ADVENT ILI ZIMSKI GRAD – PITANJE JE SAD'?

 

Zvuči kao jednostavna i lako rješiva dilema, ali nije!

Advent ili Zimski grad u Mostaru – pitanje je sad'?

Dilema se zakotrljala na posljednjem zasjedanju Gradskog vijeća, kada nekima nije bilo jasno kako se nakadašnji Zimski grad (Winterville), namjerava ubuduće pozicionirati samo kao dio manifestacije „Advent u Mostaru“, iako je par zadnjih godina bilo upravo obratno!

Advent je bio samo dio Zimskog grada, a sada bi Zimski grad, trebao biti dio Adventa!?

 

Nekima, među kojima je i gradonačelnik Mostara, to pitanje nije uopšte predmet neke posebne dileme i više je, čini se - tehničke prirode.

Zimski grad će biti u sklopu Adventa na način da ćemo park Zrinjevac osvijetliti dodatnim lampicama kako bi to bila zimska bajka. Na Lenjinovom šetalištu bit će ugostiteljski dio, a u parku rukotvorine i ostalo – kazao je za medije u gradonačelnik Kordić, dodavši da treba “prestati s davanjem specifičnih imena za grad”.

Kada na ovaj način nastupa i komunicira u javnosti, gradonačelnik Kordić bi morao znati (i pored svoga reletivno skromnog političkog iskustva), da u Mostaru, kao multikonfesiolnom gradu, u kome se još uvijek itekako prisutni demoni nedavne ratne prošlosti – ovakve stvari nikada nisu, tek puko „tehničko pitanje“.

Na to se uvijek gleda kroz posebne naočale. Tako je bilo i tako će, izgleda i biti, bez obzira sviđalo se to nama ili ne!

Zamjena mjesta Adventa i Zimskog grada, zato nije neko pitanje preko koga bi se moglo preći tek tako, posebno jer to otvara cijeli niz drugih pitanja na, koja - tek treba dati odgovore.

Prije svega, zašto se uopšte treba mijenjati ime dosadašanje tradicionalne manifestacije oko koga je postojao opći konsenzus?

Ukoliko promjena imena manifestacije zaista nije toliko važna, kako se to iz nekih krugova sugerira, zašto se onda u nešto takvo uopšte ulazi?

Pođemo li o lako provjerljive činjenice da je Advent dio katoličke vjerske tradicije, koga bi zvanično trebao organizovati Grad Mostar, šta je sa ostalim vjerskim zajednicama u gradu i njihovim tradicijama?

Hoće li one i kako imati isti ili sličan tretman?

Sve su to pitanja na koje treba dati odgovore, prije nego se donese konačno rješenje. Mostar je - htio to priznati neko ili ne, ipak - „grad sa posebnim tretmanom“ u kome se mnogo toga jednostavno mora vagati apotekarskom vagom.

Mostar ne samo da treba posebna rješenja, već je to i jedini način da se pomire mnogi, počesto, suprostavljeni interesi. Posebno u domenu javnog života, kulturoloških ili svjetonazorskih pitanja. 

 

Uopšte nije, niti može biti sporno, da Grad podrži bilo kakvu manifestaciju sa vjerskom konotacijom, ali je drugo pitanje da li se može pojaviti kao organizator? Posebno imamo li na umu načelo sekularizma, koje je uostalom i dio našeg ustavno-pravnog uređenja.

Mostaru ne trebaju nikakve priče sa „povišenim tonovima“ i šumovima na komunikacijama.

Ovom, krizama izmorenom gradu, trebaju hladne glave, koje se neće povoditi trenutnim dnevno-političkim temama i očekivanim projekcijama, već promocijom, prije svega, odgovorne vlasti, koja radi za interese SVIH građena.

I to bez obzira, na porijeklo, socijalni status ili religijsku pripadnost. Samo tako Mostar može dalje...ovdje se ništa ne podrazumjeva! Moramo naučiti živjeti sa činjenicom da se u ovom gradu dlaka uvijek siječe na tri dijela...

Svaka drugačija verzija stvarnosti, opet nas vodi u živo blato prepucavanja i otkrivanja „tople vode“, bez ikakvih stvarnih dobitaka. Za bilo koga, bez obzira kako se molio svom Bogu i koje praznike ili blagdane slavio!

Na kraju u poprilično nezavidnoj situaciji se našao sam gradonačelnik Mario Kordić, kome je sada potpuno suženo polje javnog djelovanja.

Bilo šta da uradi, biće ocjenjeno kao neka vrsta poraza ili neprincipijelnog stava! Ostane li pri ideji o potrebi promjene naziva, kreiraće novu kriznu temu u gradu oko koje će se dalje lomiti koplja.

Odustane li pak od ideje zamjene Zimskog grada Adventom, vjerovatno će se naći na meti onih, koji mu ionako već sa margina poručuju da „ne radi baš sve što može u interesu Hrvata“.

Ovo je još jedan od dokaza, kako se u javnoj sferi neke samo naizgled naivne javne teme mogu prometnuti u vrlo ozbiljna pitanja sa kojim se kasnije valja  „hrvati“.

Uostalom, svaka škola se uči. Pa i politička.