TRI RAZLOGA ZA MOGUĆE PROCESUIRANJE DODIKA...

 

Lider SNSD-a Milorad Dodik ušao je „termalnu fazu“ svoga planskog destruktivnog djelovanja.

Bio je Dodik i ranijih godina pogan na jeziku i brz na obaraču, ali ono što radi zadnjih sedmica izlazi iz okvira bilo kakvog oblika fer ponašanja i dobrog ukusa...a i potencijalno je itekako - kažnjivo!  

Svaku javnu priliku, Dodik tako koristi da bi neukusno negirao državu, zatrovao političke i međunacionalne odnose, kočijaški napao opoziciju, medije ili bilo koga ko mu se „ne sviđa“.

Kako su ove stvari odavno izašle iz domena „zdrave političke rasprave“, treba se upitati: Da li Dodik, zbog svega što govori, radi ili aktivno provodi – sami ili udružen sa drugima - zaslužuje određene zakonske i pravosudne konsekvence?

Pravi tužilac i ozbiljna država bi se takvima poput Dodika odavno pozabavila! 

Pri tome ne prejudiciram moguću krivicu, ali izjave i djelovanja poput onih koje čini i izgovara Dodik sigurno bi se provjerile na zakonu predviđenom "mjestu".

Naime, postoje najmanje TRI RAZLOGA, zbog kojih bi lider SNSD-a i član Predsjednštva BiH trebao biti „uveden u sistem odgovornosti“ na osnovu Zakona u BiH.

Krenimo redom...

 

Dodikova stalna pozivanja na disoluciju države – organizaciju "referenduma", raspad državnih institucija ili blokadu, predstavljaju jasan primjer protivustavnog djelovanja sa ciljem narušavanja teritorijalnog integriteta i državnog suvereniteta BiH, kao međunarodno priznate države - članice UN-a.

Jasno je da na taj način Dodik - nedvosmisleno i planski unosi nemir među građane i narode u BiH, a sve sa ciljem ostvarivanja svojih neskriveno secesinističkih namjera. 

Za trenutak zavirimo u Zakon...

„Ko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine“ – stoji u Članu 145a Krivičnog zakona BiH.

Pozivanje na disoluciju ili negiranje važnih državnih instrumenata poput Oružanih snaga je takođe vrlo ozbiljno krivično djelo, koje Dodik najavljuje gotovo svakodnevno.

To je, međutim, samo dio onoga što domaće zakonodavstvo definiše kao krivično djelo, a što Dodik problematizira, dovodi u sumnju ili provodi – sam ili udružen na dnevnoj osnovi.

Šta kaže Zakon?

Ko protivno Zakonu o odbrani Bosne i Hercegovine ili Zakonu o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine organizuje, rukovodi, obučava, oprema ili mobiliše pojedince ili grupe ljudi s ciljem pridruživanja, na bilo koji način, stranoj vojnoj, stranoj paravojnoj ili stranoj parapolicijskoj formaciji koje djeluju van Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora u trajanju od najmanje osam godina – stoji u Članu 162.b.

Drugi razlog Dodikovog mogućeg procesuiranja tiče se njegovog aktivnog i više puta izvedenog i počinjenog djela negiranja sudski utvrđenog i presuđenog genocida, te negiranja ratnih zločina uopšte.

Dodik tako ne samo da je izveo štetnu blokodu države, već je sve to „začinio“ i sa kršenjem Zakona, koga je nametnuo Visoki predstavnik sa ciljem spriječavanja negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca.

Hajmo opet pogledati u Zakon...

Ko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično licu osuđenom pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili imenuje javni objekat kao što je ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, opština ili grad, naselje i naseljeno mjesto, ili slično, ili registruje naziv po ili prema licu osuđenom pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili na bilo koji način veliča lice osuđeno pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratnizločin, kazniće se kaznom zatvora od najmanje tri godine.

Počinilac krivičnog djela iz stava (1) do (4) ovog člana koji je dužnosnik ili odgovorno lice ili zaposlenik u instituciji vlasti ili bilo kojem organu koji se finansira putem javnog budžeta, kazniće se kaznom zatvora od najmanje tri godine. Tako kaže Član 145.

 

I na kraju tu je sada već zaboravljena afera „Ikona“, koja je prvo odjeknula poput bombe, da bi onda - iz nekog razloga bila zaboravljena, iako je poveznica Dodika i dokazano ukradene skupocjene ikone iz Ukrajine (ukradene za vrijeme vrijeme oružanog sukoba!?) - više nego jasna i nedvosmislena.

Čak i za studente prava, a ne za tužioce.

Pitanje je samo ima li Tužilaštvo kuraži da se pozabavi „Dodikovom ikonom“ ili se jednostavno čeka da se ova neugodna priča zaboravi i da je prekrije prašina zaborava ili šutnja nadležnih.

Uostalom Zakon je kristalno jasan:

Ko neovlašteno prodaje, kupuje ili vrši razmjenu robe ili predmeta čiji je promet zabranjen ili ograničen propisima Bosne i Hercegovine ili međunarodnim pravom, ako takvim djelom nije učinjeno drugo krivično djelo za koje je propisana teža kazna, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina....Član 212.

Dakle, ukoliko Tužilaštvo zaista ŽELI pretresti Dodika i sve njegove afere, te problematične izjave, sigurno je da za to ima itekakvog osnova.

Drugo je - najvažnije pitanje: Zašto se to ne radi?

Radi li se o takozvanoj „zarobljenoj državi“ u kojoj Dodik svugdje ima „svoje prste“ ili moža očiglednom kalkulantskom pristupu, čak i iz nekih diplomatskih krugova, koji još uvijek vjeruju da se sa Dodikom može nešto „dogovoriti“.

Svjestan takvog stanja i praktičke nakažnjivosti, Dodik samo srlja iz jedne u drugu problematičnu izjavu, potpuno ubjeđen da ga samo organizirani haos, koga sam producira!? spriječava od svakd moguće odgovornosti.

Sve Dok se, eventualno, ne pojavi neko sa dovoljno hrabrosti, ali i prave podrške...

Hoće li?