Nakon više aktuelnih medijskih objava postalo je više nego jasno kako je predsjednik Ruske Federacije, Vladimir Putin, dobrim dijelom u svojoj vanjskoj politici (posebno prema Zapadu) skoro pa opsjednut zbivanjima oko raspada i kasnijih ratova na prostoru bivše Jugoslovije.
Gotovo da nema sastanka sa nekom viđenijom facom sa Zapada, a da ruski predsjednik ne iznese neku svoju paralelu sa zbivanjima tokom krvavog raspada SFRJ!
Uglavnom, Putin zapadnjacima redovno „nabija na nos“ bombardovanje Beograda i SRJ (Srbije) od strane NATO pakta krajem devedesetih godina prošlog stoljeća. Smatra to primjerom agresivne politike i neopravdanog vojnog djelovanja, ali i opravdanjem za vlastite vojne avanture oko svojih granica.
Putin pri tome ima razumijevanja samo za politiku Srbije, dok ga sve ono što je prethodilo bombardovanju (masovni ratni zločini, genocid, uništenja materijalnih dobara i teroriziranje civila, kampanje etničkog čišćenja..) uopšte ne zanima.
Kao da se nikada nije dogodilo! Kao da su bombe na, tvrdilo se, selektivne ciljeve u Srbiji padale isključivo, jer se to nekome u NATO savezu prohtjelo.
Kao stari obavještajac, koji je brusio svoju karijeru baš pred ratove na Balkanu, Putin svakako jako dobro zna šta se sve događalo i ko je za šta bio najvećim dijelom odgovoran, ali namjerno zatvara oba oka. Narativ o zločastom NATO savezu, koji na Balkanu napada nevinu pravoslavnu braću, savršeno mu odgovara za njegove političke i vojne ciljeve i potrebe.
Pri tome ide čak i dalje od načelne podrške srbijanskim nacionalistima, jer mu njihova iskustva očigledno itekako služe kao izvor inspiracije za vlastite buduće poteze.
Svi oni koji su sinoć gledali nevjerovatno Putinovo obraćanje medijima i svjetskoj javnosti u njegovim su rečenicama itekako mogli prepoznati dobro poznate i više puta oprobane teorije iz ratova u bivšoj Jugoslaviji.
Putinovo objašanjenje razloga priznanja samoproglašenih pokrajina u Ukrajini, neodoljivo podsjeća na poteze srbijanske SANU i samog Slobadana Miloševića.
Nekada se radilo o „ugroženim Srbima“ – danas su to ugroženi Rusi na istoku Ukrajine, kojima kao nekada Milošević sa JNA, Putin odmah po potpisivanju Ukaza o priznanju šalje „mirovne snage“ u vidu do zuba naoružanih vojnika.
Oni će popout nekadašnje Kadijevićeve soldateske imati zadatak „razdvajati zaraćene strane“. Model je jasno razrađen i planiran. Prvo se potegne teza o ugroženosti, zatim se zametne rat i na kraju se sve „posuši“ istorijskim razlozima i pravima.
I politički kontekst negiranja ukrajinske nacije i države, jako je sličan programima nekadašnje srbijanske nacionalističke elite, koja je tenkovima i haubicama ocrtavala „srbijanske zemlje“. Negirajući napadnutim narodima čak i pravo na postojanje njihovog nacionalnog imena i kulture.
Nacionalisti iz Beograda su tako tvrdili (i još tvrde) da je Bošnjake (Muslimane) u SFRJ kao narod „izmislio Tito“, baš kao što sada Putin tvrdi da je za samo postojanje Ukrajine, pa i tamošnjeg naroda („srca Rusije“) odgovoran Lenjin!? I da, Ukrajinci nisu nikakav samostalan narod, jer su to samo malo drugačiji Rusi!
Putinu je bivša Jugoslavija zanimljiva i zbog notorne činjenice da se u slučaju Balkana počinjene agresije i zločina itekao isplatilo bez obzira na sankcije (kojima se prijeti i Putinu) i kasnije bombardovanje.
Uostalom zar o najvećoj srpskoj pobjedi u ratovima na Balkanu krajem prošlog stoljeća u obliku formiranja Republike Srpske nije govorio sam „otac nacije“ Dobrica Ćosić?
Baš taj model „poklapanja“ osvojene teritorije i to nakon temeljitog etničkog čišćenja i počinjenja ratnih zločinaje karta na koju ruska politika igra na prostorima nekadašanjeg Sovjetskog saveza.
Ne spominje Putin navodni genocid na Rusima na istoku Ukrajine tek tako.
Prvo se napravi generalni istorijski okvir i uspostavi neko „suvereno pravo“, zatim izvrši otvorena agresija i pripojenje teritorija druge zemlje vlastitim snagama ili proxy vojskom, te na kraju uspostavi marioneteski režim. To novo stanje zatim se legitimizira na terenu diplomatskim sredstvima i „pregovorima“.
Taktika „korak po korak – tenk tamo – tenk vamo“...juče Gruzija, Krim i Kazahstan, danas istok Ukrajine. U budućnosti sigurno još puno toga...bude li prilike.
Putin je, do sada, dobrim dijelom „kopirao“ Srbiju i njenu politiku u svojoj politici prema susjedima.
Šta ukoliko Beograd (Vučić) pokuša da kopira Putina?
Ja sam ja Jeremija...
Nema komentara:
Objavi komentar