Treba biti posebno naivan i neupućen, u barem elementarna zbivanja na svjetskoj diplomatskoj sceni, pa povjerovati u ono što je u vezi BiH u utorak izašlo iz američkog State Departmenta.
Naime, u službenoj izjavi povodom mogućeg nametanja, za mnoge spornog Izbornog zakona, ali i izmjena Ustava FBiH iz State Departmenata su poručili kako će oni, pazite sada...“podržati bilo koju odluku Visokog predstavnika”!?
“Odluke o korištenju Bonskih ovlasti daju se isključivo Visokom predstavniku. On će izabrati hoće li, kada i kako ih koristit”, poručio je glasnogovornik State Departmenta u izjavi za VOA.
Oni, koji znaju čitati ovakve “diplomatske vratolomije“ jako dobro znaju šta su iz State Departmenta zapravo poručili. Izostanak bilo kakvog sadržaja u vezi ovakve dalekosežno važne odluke Visokog predstavnika jasno ukazuje na to da su u američkoj diplomatiji mišljenja da je još rano sa iznošenjem jasnih stavova.
Međutim, sama činjenica da će se podržati „bilo koja odluka“, jasno pokazuje da su „otvorene sve opcije“, ali se to ne želi službeno potvrditi. Pa, naravno i ona da će sve biti, baš onako, kako je već u javnosti objavljeno.
SAD su ozbiljna zemlja i još ozbiljnija diplomatija da bi bilo kome, pa i Visokom predstavniku u BiH, davale nekakve „odriješene ruke“. Suštinsko negiranje involviranosti u ovu problematiku, zapravo je jasan dokaz da su SAD itekako uključene, ali da još nije došao trenutak da se nešto takvo i objavi kao zvaničan stav.
Možda se još „vaga“?
Zato se sva odgovornost gura u ruke Christiana Schmidta, koji radi isto ono što su radili i raniji Visoki predstavnici u BiH – balansira između stavova velikih sila – članica Vijeća za provedbu mira i pokušava pronaći neko „srednje rješenje“.
Vjerovanje da će Schmidt nešto uraditi na svoju ruku i bez (barem načelne saglasnosti SAD) je jednostavno – neozbiljno, pa čak i smiješno.
Nakon svih dogovora, pregovora i teško izborenog Daytona, malih i velikih geopolitičkih planova, potrošenih miliona – da SAD sudbinu BiH, (kao mekog trbuha Balkana) gurnu u ruke nekog, manje-više, drugorazrednog njemačkog političara - ne čini se kao nešto jako moguće. Ako jeste, onda svjedočimo potpunoj i netipičnoj improvizaciji u krizi pravih ideja ili konkretne akcije. Možda i zbog preokupiranosti Ukrajinom i Kinom?
Može li neko ozbiljan povjerovati u to da su SAD, „nakon svega“ tek tako digle ruke od svog projekta na Balkanu i delegirale odgovornost Schmidtu – bivšem njemačkom ministru poljoprivrede!?
„Eto ih tamo“ – kazali bi u Mostaru, ali prije će biti „eto ih vamo“...ali zaobilaznim putem, preko uspaničenog Schmidta – diplomatskog tigra od papira, koji treba da „završi posao“.
Donese „solomonsko rješenje“, koje će samo dodatno zakomplikovati stvari i otvoriti još koja vrata za ruski utjecaj u BiH i na Balkanu.
Neodlučnost State Departmenta i „pozivanje na Schmidta“ samo su dakaz da ni tamo nisu „načisto“ da li se nametanjem izmjena Izbornog zakona i Ustava FBIH u suštini pravi više koristi ili štete?
Zato je sada na sceni ovo balasiranje i igranje riječima i terminima. Igra skrivača.
Zato smo pod narkozom...u očekivanju „prvog reza“...We all livin' in America...
Nema komentara:
Objavi komentar