IZBORI U BIH: TAKO VAM JE GRAH PAO...

 

Važnost nastupajućih izbora u BiH, izgleda da je u obrnuto proporcionalnom odnosu sa njihovom očekivanom važnošću.

Ono što smo do sada imali prilike čuti i vidjeti samo ide u prilog općem mišljenju, kako eksperata tako i tzv. „obične javnosti“ da su stranke i kandidati ozbiljno podbacili u političkoj kreativnosti i novim idejama.

Najveći dio kampanja je tek manje ili više tehnički korektno složena „predizborna aktivnost“, puna općih mjesta i toliko puta upućenih „poruka“ sa puno riječi...a malo sadržaja. Puno monologa - malo rasprava i dijaloga. 

Svi se drže svojih stranačkih rovova.

Uglavnom, sve je većinom staro i bez previše noviteta. Čak i među kandidatima. Ukoliko i ima novih lica, onda je njihova priča jednaka onima koji, već više puta izlaze na izbore. Gotovo sve je reducirano na kolektivno, dok je personaliziran pristup kandidata rijedak izuzetak od veće definirane „matrice“. Kolo se vrti u dobro poznatom smjeru i strogo kontrolisanom brzinom.

Ubjedljivo najmanje političke dinamike je u biračkom tijelu Hrvata u BiH.

Izbori kao da u ovom dijelu biračkog tijela BiH malo koga ZAISTA zanimaju!? Rezultat kao da se zna unaprijed...

Posljedica je to monopolističkog položaja HDZ BiH (preko HNS BiH), koji je dobro uhodana „stranka-pokret“, bez prave konkurencije, izuzevši par pokušaja da se napravi nekakav balans, ali na politici koja je desnija, čak i do samog vrlo desnog HDZ BiH!

Bez puno mogućnosti da se napravi veća greška, već sada je jasno da će i dalje HDZ BiH biti na vlasti, samo je pitanje, koliko će birača izaći na izborni dan? Ponajprije, obzirom na apatiju većinskog dijela javnosti, nakon neuspjelih izmjena Izbornog zakona BiH. Prava politička „uspavanka“, koja su najvećim dijelom tek procedura.

Što se tiče biračkog tijela Srba tu su stvari ponešto drugačije, mada je SNSD među Srbima, jednim velikim dijelom, ono što je HDZ BiH među Hrvatima. Za razliku od Čovića, Dodik - ipak ima znatno ozbiljniju opoziciju, koja bi moglo nešto napraviti da nije uglavljena u iste političke kalupe, kao i sama vlast!?

Vječna je to mantra i igra na koju nasjeda opozicija, kada Dodik povuče neko „važno nacionalno pitanje“.

Ko bi i zašto birao opoziciju sa uvijek istim (mahom vrlo desnim) stavovima kod itekao vrlo živog SNSD-a na praktički istim političkim postulatima? Izborna trka je zato više personalizirana i zasnovana na ličnim uvredama i povrijeđenim sujetama. Puno strke oko istog političkog narativa. Čini se da SNSD sa partnerima opet ima znatnu prednost, ali je predugo na vlasti, pa bi dio birača ovaj put mogao drugačije birati. Samo je pitanje koliko?

U sukobu „malih razlika“ to je uvijek teško procijeniti.

Za razliku od statičnog hrvatskog biračkog tijela i velike buke srpskog biračkog tijela oko „iste stvari“, bošnjačko biračko tijelo u BiH je u najvećim previranjima, ali i nadanjima. Opozicija se konačno objedinila i ujedinila oko nekih zajedničkih postulata i predstavlja ozbiljnu prijetnju za SDA, koja je ponešto oslabljena u odnosu na vrijeme od prije četiri godine. Najveći takmaci SDA su baš njihovi stari kadrovi, pa će biti zanimljivo spoznati koliko će "disedenti" uspjeti otkinuti biračkog tijela od svoje (bivše) stranke.  

U svakom slučaju biće „vrlo tijesno“ i to ne samo u trci za člana Predsjedništva, već i za ostale nivoe vlasti. Zbog takve situacije mnogi će iz bošnjačkog biračkog tijela do kraja „vagati“ kome će dati svoj glas, što znači da će kampanja do samog kraja biti žustra i intenzivna.

SDA ima svoju godinama usaglašavanu i pažljivo građenu „mašinu“, dok opozicija igra na kartu „političkog momentuma“ i kritičkog raspoloženja dijela birača, koji bi da biraju „neke druge“.

Sve u svemu, ne treba očekivati neke jako dramatične promjene. Osim ukolko bude nekih velikih iznenađenja ili gafova u samom finišu kampanje.

Pravih promjena teško da i može biti sa sadašnjim državno-pravnim uređenjem BiH, koje favorizira velike nacionalne stranke i „nacionalne koalicije“. Prava građanska politika u BiH je jednim dobrim dijelom ograničena i sputana daytonskim modelima organizacije države i društva.

Nažalost u BiH se i dalje više „glasa NOGAMA, nego rukama“ – obično PROTIV nekoga ili nečega, a ne ZA nekoga i nešto....jer „nije još vrijeme“.

Ali, tako nam je izgleda „grah pao“...ponajprije onom našem "malom čovjeku"...