MOŽE LI BAKIR „SAM PROTIV SVIH“?

 

Bakir Izetbegović na ovim izborima bije svoju najvažniju političku bitku! 

Najveću u svojoj bogatoj karijeri političara na čelu najveće bošnjačke partije. Svašta se tu prošlo...prvi put, nakon dugo vremena - ne igra na uglavnom sigurno.

Više je razloga za takvu poziciju Izetbegovića. Unutrašnjih i vanjskih. Novih i starih.

Prije svega, na ovim izborima Izetbegović dobrim dijelom propitkuje vlastiti liderski kapacitet nakon vrlo turbulentnog razdoblja tokom koga je ostao bez dobrog dijela nekadašnjeg “prvog ešalona stranke”, ali nekih ranijih „SDA utvrda“.

Probrana ekipa se “otela” i sada je u prvim redovima kritike SDA, ali i samog Izetbegovića kao personifikacije cijele stranke. Njenog stila, političkog ponašanja i vladanja.

Lenjinova teorija o “mangupima u našim redovima”, još jednom se pokazala kao poprilično tačna. Ovi “derivati” ili “izvedenice” iz SDA su ujedno i najveći problem za Izetbegovića i njegovu stranku. Izšali „ispod šinjela“. Ko će, nego „svoj na svoga“?

Imaju nešto bitne vlasti u Sarajevu, znaju mnoge “aferime” i “šeme” i ono što je najvažnije – željni su “političke osvete”. „Pucaju“ i na isto biračko tijelo i teško da će, osim SDA, bilo kome drugom nauditi u smislu “otimanja glasova”.

Ovo političko naguravanje sa čestim udarcima ispod pojasa za sada nema nekog izrazitog pobjednika, ali se od “derivata SDA”, ipak više očekivalo. Puno više od jeftinih objeda i tračeva po društvenim mrežama i po probranim medijima. To tužakanje po medijima Izetbegoviću čak na neki način i ide u prilog, jer ih može optužiti da se bave „ličnom vendetom“, te da zapravo nemaju šta novog za ponuditi.

Ali nevolja nikada ne dolazi sama!

Problem nekadašnih političkih „jarana“, koji se „prešli na drugu stranu barikade“, Izetbegović će nekako i „prebrodoti“, jer i on o njima „ponešto zna“, da nije puno šire koalicije, koja se već odavno povezala sa lijevim i centrističkim političkim opcijama, pa uprkos brojnih ideološkim razlikama - nastupa zajedno.

Svi iz te šarene ekipe ima svoju „šemu“, ali im je zajedničko to da žele „detronizirati“ SDA, pri čemu imaju i neskrivenu podršku jednog broja utjecajnih (zapadnih) ambasada u Sarajevu.

Najvažniji primjer takvog odnosa snaga je trka za izbor člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka. Izetbegović je praktički uveden u izbornu trku kao „sam protiv svih“, a to nikada nije pretjerano ugodna pozicija za bilo koga. Kao pritivkandidat serviran mu je Denis Bećirović – kadar SDP-a i poznata politička figura iz parlamentarnog života u našoj zemlji.

Mlad je i javnosti poznat, te dolazi iz „velikog izbornog bazena“ - Tuzle. Bećirović, međutim, puno bolje - kao kandidat, izgleda na papiru i teoriji, nego u realnosti političkog cirkusa.

Statičan je i nekako bez potrebne i očekivane karizme. Djeluje više kao timski igrač sa jasnim zadatkom, nego kao lider, koji može povući mase. Za ovakvog Bećirovića bez prave „energije“ potrebne za „galvanizaciju“ birača, Izetbegović djeluje kao opasna politička „iskusnjara“, na kome se vidi da mu ovo nije nepoznata teritorija, mada i on zna praviti, gotovo pa početničke, greške u kominikaciji i definiranju vlastitih stavova (roboti i te stvari).

Uglavom, bez obzira na očite prednosti u broju stranaka, koje ga podržavaju, te jasno uočljive ranjivosti SDA,  Bećirović djeluje kao „idealni kandidat“ za Izetbegovića. Lideru SDA bi, naime - puno više „štete“ mogao nanijeti nekakav „brbljivac“ dugog jezika (Konaković?), nego uštogljeni doktor sa plakata, bez dovoljno utakmica u nogama. Barem što se tiče personalizirane izborne kampanje.

Politički dosadniji, čak i od svog imenjaka iz NIP-a – Zvizdića!

U svakom slučaju, biće ovo duga i vjerovatno vrlo prljava kampanja. Za razliku od srpkog i hrvatskog političkog korpusa, koji radi po istoj „špranci“ i gdje se ne mogu očekivati neke značajnije (političke) promjene, (i vladajući i opoziocije isto misle!?), probosanski i bošnjački politički korpus je na velikim iskušenjima i u previranjima.

Biće to ozbiljna politička bitka. Izetbegovićev ulog je, realno - najveći. I kao političara i kao lidera najveće stranke. Sva su „jaja“ u „jednoj košari“.

Mogao je on i lagano i zaobići izbor za člana Predsjedništa i vjerovatno mu niko to ne bi pretjerano zamjerio. Ipak, odlučio se na ozbiljan rizik, nakon koga može; ili ojačati svoju poziciju ili vrlo ozbiljno dovesti u pitanje svoj godinama građeni položaj „prvog u Bošnjaka“.

Svojevremeno je poznati američki diplomata u osvit ratova u bivšoj Jugoslaviji, Norman Cigar, u svojoj knjizi, nakon razgovora sa rahmetli Alijom Izetbegovićem, napisao da je susreo „zabrinutog čovjeka sa zabrinutom pričom“.

Vrlo slična politička pozicija zapala je sada i sina Bakira. Krug se zatvorio.

Hoće li mu se rizik isplatiti? Should I Stay or Should I Go?

Should I stay or should I go now, should I stay or should I go now

If I go there will be trouble, if I stay it will be double

So come on and let me know! (The Clash)