Ako je suditi prema prvim danima predizborne kampanje u BiH izgleda da ovdašanje stranke, koalicije i kandidate, najviše zanimaju mogućnosti jednog popularnog kompjuterskog alata za obradu fotografija!
Lica kandidata u pravilu izgledaju nestvarno, dok nas gotovo hipnotizerski, uredno „posloženih zubala“ i mlađi barem nekih desetak godina, gledaju sa promotivnih plakata ili „vizuala“ u medijima ili na internetu. Poput vlastitih avatara iz neke idealizirane daleke budućnosti... „Arkadije“ u kojoj su „kuće od čokolade“.
Kako sada stvari stoje, sve su prilike da je politiku u BiH doslovno pojela forma na štetu sadržaja.
I dok su fotografije političara i kandidata sve mlađe i mlađe, to se nikako ne može reći za njihove politike ili izborne slogane! Sve je to odavno „iznošena roba“... znatno ranije „ispričana stara priča“, koja se opet vrti i pakuje u novi celofan i uz prigodnu mašnicu. Vjerovatno u nedostatku novog sadržaja...a možda politika u BiH jednostavno smatra da građani i ne zaslužuju ništa bolje.
Ako su više puta zagrizli na iste „stare udice“, učinit će to opet!
Politički subjekti su se masovno okrenuli „modernim“ načinima političke komunikacije - preko društvenih mreža i interneta, kao da izvan „virtualne stvranosti“ ne postoji ništa drugo i opipljivo. Sve se okreće oko poznatih globalnih internet servisa na kojima se dijele „sadržaji“, ali i vode pravi ideološki ratovi u svijetu „relativne istine“. Slikom na sliku! Maniplacijom na manipulaciju! Do zanjeg bota i „simpatizera“.
Odavno nije toliko važno da li je zaista istina ono što govorite ili zastupate, već kako to radite! Manipulacija je poželjna, pa čak i očekivana. Čak i kod krajnjih konzumenata ovakve vrste sadržaja. Ljudi vole sve što je atraktivno, spektakularno ili čak prostačko, samo da je „zabavno“. Amused to death (Roger Waters)
I upravo tu negdje u toj gomili forme i kakofonije različitih glasova i poruka izgubila se sama bit ovdašanje politike, koja je svedena mahom na opšta mjesta bez puno pravog sadržaja. Nije to nikakav naš – lokalni patent. U sličnom pravcu relativizacije i trivijalizacije, jedne ozbiljne aktivnosti kakva je politika, ide i dobar dio ostatka svijeta.
Ali za razliku od nekih drugih država u kojima politka ne raspravlja o opstojnosti same države ili njenoj podjeli u BiH se upravo to događa.
Zato u kampanji imamo taj zastrašujući „koktel“ površnosti i trivijalnosti pomiješan sa krutom realnošu ovdašanjeg života i „morem problema“. Krizom koja traje vječno, dok se mi pravimo kao da je, eto - sve „podnošljivo“.
Zbog takvog autističnog odnosa javnosti spram pravih javnih problema, te nodostatka standarda političke stranke se ponašaju onako kako im se hoće, jer da se ne lažemo: Svi naši izbori su zapravo nekakvi referendumi ili popisi stanovništva, samo što to odbijamo prihvatiti kao činjenicu.
Nema tu nikada nikakve prave dinamike i borbe idejama i politikama, već samo strategija „odbrane“ nacionalnih prava i položaja. Sve se svodi na jednostavnu jednačinu: Vaša (nacionalna) prava – naše pare!
Baš, zbog toga volimo kada nas politika otvoreno laže! Jer volimo živjeti u lažima, zabludama i iluzijama. Lakše je...posebo, ako ste se „ugradili“.
Vrlo je to slično društvenim mrežama na kojima smo svi mi nekako ljepši, pametniji ili mlađi! Kao avatari bolje budućnosti, koja „samo što nije“.
Pripremite kokice i grickalice...u toku je zabava, koja „nema kraja“...ZABAVITE SE „DO SMRTI“!
Is absolute zero cold enough
And
out in the valley, warm and clean
The
little ones sit by their TV screens
No
thoughts to think
No
tears to cry
All
sucked dry...
Nema komentara:
Objavi komentar