ARGUMENTI SNAGE, A NE SNAGA ARGUMENATA!

 

Kada tzv. „međunarodna zajednica“ zaista želi nešto krupno napraviti u BiH, onda se ne biraju sredstva i načini, da se to - prvo provede prema dogovoru, a kasnije i brani nametnuto.

I to svim mogućim sredstvima.

Čak i kada se navedeni argumenti kose i sa osnovnim demokratskim principima, te jednostavnom zdravom logikom. Takav očigledan primjer „moranja“ pristanaka na negdje izvan BiH uasglašena i izlobirana rješenja je i nametanje izmjena Izbornog zakona BiH i Ustava FBiH.

Ne treba imati nikavih suvišnih zabluda: Christian Schmidt je cijeloj toj predstavi i maloj politčkoj burleski imao samo posredničku ulogu. Rolu tek formalnog autoriteta, koji je samo sve proveo tehnički. Mozak operacije je bio neko drugi!

Ko? Pa, evo, onako na prvu, odmah mi na pamet pada...recimo... zamjenik podsekretara State Departmenta za Zapadni Balkan, Gabriel Escobar.

Dotični kaže za VOA kako "potvrdjuje punu podršku Washingtona nedavnoj odluci Visokog predstavnika Schmidta o Izbornom zakonu". Kaže i da ga kritike odluka Visokog predstavnika „zbunjuju“, jer je Schmidt – naglašava Escobar "samo povećao broj predstavnika (Dom naroda FBiH op.aut.), a to je jednostavno pozitivna promjena".

„Smatram da su svi potezi koje je Schmidt povukao u posljednjih šest mjeseci vodili funkcionalnijoj vladi i Federacije i države“ – poentira Escobar.

I tako iz jedne u drugu načelnu ocjenu i bez ulaženja u suštinu nametnutih odluka, Escobar jasno demonstrira snagu političkog pragmatizma. Politike, koja nema osjećaja za bilo kakve „finese“, već se rukovodi isključivo argumentima snage, a ne snagom argumenta!

Sve ono što se „ni pod razno“ ne bi moglo provesti u njihovim matičnim državama, dio diplomata zdušno i planski nameće i opravdava u BiH. Štaviše, takve poteze tumači kao, pazite sada - dalju demokratizaciju i jačanje države.

Logika ovakvog pristupa Escobara i sličnih diplomata je u pragmatičnom odabiru jednostavnijih i lošijih, umjesto komplikovanih, ali zato boljih rješenja. Naime, u žurbi koja je nastala nakon ruske agresije na Ukrajinu dio zapadnih diplomata je skloniji taktici „poštivanja realiteta na terenu“, umjesto insistiranja na demokratskim principima, ali i potrebi da se BiH konačno uredi kao iole normalna evropska demokratska država. Ni manje - ni više od susjeda.

Ide se suštinski i protiv odluka najviših sudova, te se umjesto očekivane demokratske pluralizacije društva, samo dodatno jača etnički pristup, čime se BiH i dalje dijeli nevidljivim, ali itekako funkcionirajućim granicama. 

Dodatno se soli ratom i agresijama duboko iskopana rana...

Sve se to radi jer je, izgleda „lakše“ i oportunije dodatno razoriti državno-pravno biće BiH, nego se sukobiti sa konceptima njene, prvo etničke, a kasnije i stvarne - podjele. Suočiti na pravi način se sa posljedicama agresija, koje se na ovaj način nagrađuju. I sve pod krinkom nekakve „demokratizacije“ i „jačanja države“. 

Samo zato, jer treba što prije „završiti stvari“. Sada kada se, na neki način, opet prekraja istok Evrope i dok zlokobna jeka i eho tog geopolitičkog potresa itekako dopiru i do Balkana.

Prave žrtve cijele te politike, izgleda, trebaju biti oni mali ili oni čije interese nema ko dovoljno braniti ili zastupati.

One koje je lakše povaliti, nego se sukobiti sa nadobudnim lokalnim šerifima, koji i dalje uporno mjerkaju odavno zapikane ciljeve.    

 

Look

If you had

One shot

Or one opportunity

To seize everything you ever wanted

In one moment

Would you capture it

Or just let it slip? (Eminem "Lose Yourself")