Živimo „Četvrtu industrijsku revoluciju“. Živimo vrijeme „čuda“, jer je još davno čuveni vizionar, naučnik i SF autor, Arthur Clark, kazao kako svaka nova i napredna tehnologija uvijek neupućenima - „izgleda kao magija“.
Upravo za tom nekom novom magijom po cijeloj zemaljskoj kugli,
već neko vrijeme tragaju investitori i razni mešetari sa viškom novca. Znani i
neznani lovatori... razni državni ili privatni fondovi i fondacije, koje
živo zanima šta bi to mogla biti „next big thing“ (iduća velika stvar).
Svijet je zaista najnovijim naučnim dostignućima otvorio „vrata percepcije poznate stvarnosti“, pa se čini kako više „ništa nije nemoguće“... kako bilo koja ideja – čak i ona najluđa može biti to... nešto novo. Nešto na čemu će se zarađivati besmisleno veliki novac i stjecati moć nad mogućnošću „kreiranja stvarnosti“.
Svijet toliko tehnološki napreduje krupnim koracima da više nije glavna i jedina dilema sama tehnologija, već način njene upotrebe i posljedice koje će proizvesti. Kraće rečeno – veće su moralne od tehnoloških dilema, iako se malo ko na to osvrće. Sve za „napredak“.
Jasno je onda zašto se u tom „Novom vrlom svijetu“ kao gljive nakon kiše pojavljuju novi „genijalci“ ili barem oni koji tvrde da to jesu.
Proroci novog doba.
Čini se kako je dobra ideja, a posebno odlučnost da se pod svaku cijenu pomiču granice više cijeni od zdravog razuma. Svijet nauke i tehnologije je jednim dobrim dijelom postao „svijet spektakla“, gdje vrijede pravila „show bussinesa“ i dobre predstave za javnost.
Na sceni su i raznorazni tehnološki opsjenari kod kojih je u pravilu priča uvijek puno interesantnija i zavodljivija od konkretnih dosega i djela. Zato ne treba čuditi što je nedavno na dugogodišnjuu kaznu zatvora u SAD osuđena jedna mlađa poduzetnica, koja je namakla ogroman novac na priči kako se sve o zdravlju neke osobe može saznati tek iz jedne kapljice krvi!?
Nova naučna dostignuća i tehnologije su se nekada najavljivale na ozbiljnim press konferencijama sa uglednim gostima... danas to se više podsjeća na pop koncert ili neki „event“ sa puno šarenila i buke.
Jedan od takvih primjera smo mogli vidjeti i nedavno u susjedstvu, gdje je genijalac Mate Rimac trebao prestaviti svoj projekt robotaxija, kakvog još nema nigdje na svijetu i staviti Grad Zagreb na kartu najvažnijiih tehnoloških hubova u svijetu.
Skupila se to prilikom ozbiljna ekipa... i premijer i gradonačelnik i ministri. Kako i ne bi kada se toliko toga obećavalo za uloženi ili bolje reći poklonjeni novac iz EU fondova u visini od 180 miliona eura!?
Uprkos upozorenjima ozbiljnije upoznatih u princip autonomne vožnje, koja je i dalje realno - vrlo daleko od realizacije, prisutni su jednostavno „htjeli vjerovati“ da je Rimac uspio u onome što nije pošlo za rukom niti puno većim kompanijama i inovatorima.
To je ta prokleta mogućnost magije, koja je tako privlačna i od koje počesto ne vidite pravu stvarnost.
I šta se nakon svega desilo?
Što se tiče najavljene tehnologije – ništa od obećanog!?! osim novih maglovitih vizija i novih rokova realizacije. Gomile opravdanja zašto se robotaxi nije htio niti pokrenuti, te uz priče kako se "nešto slično događalo i drugim vizionarima".
Prikazan je i crtani... da dobro ste čuli crtani film kako će to sve izgledati... jednog dana... u Zagrebu.
Na kraju smo stidljivo saznali da gotovo ništa od obećanog nije ostvareno... ni sistem autonomne vožnje, ni sam auto... koji nije mogao preći niti desetak metara na bini... samo da se pokaže!?
U svakoj ozbiljnoj zemlji ovo bi bila velika afera, ali vlasti u Zagrebu su se jednostavno okrenule u drugu stranu, kao da se ništa nije dogodilo. Određen je i novi rok realizacije, kao izgovor na utrošeni novac, a premijer Plenković je izrazio razumijevanje za probleme Rimca i njegovih ljudi.
Rimčev robotaxi romantičnog i lijepog imena „Verne“ je na sigurnom... duboko u garaži.
A gdje je onda...pobogu 180 miliona eura iz EU ili koliko već?
Nema komentara:
Objavi komentar