Toliko toga se promijenilo od ruske... ili bolje
reći Putinove okrutne agresije na Ukrajinu.
Sva patnja toga rata i destrukcije u zadnje tri
godine stala je u grubi pragmatizam novog predsjednika SAD, Donalda Trumpa, koji
je Putina i njegov režim lakonski amnestirao od svega počinjenog, te ga ponovo
promovirao u legitimnog „međunarodnog igrača“ i pregovarača.
U svega par dana kompletan narativ ukrajinskog
rata je iz vizure Washingtona temljito promijenjen i to na način da je
Putin dobio (skoro) sve i to na „povjerenje“, dok je ukrajinska strana prešla
nezamislivo težak i šokantan put... od žrtve agresije do „izazivača rata“, koji
zbog toga mora ostati i bez dobrog dijela teritorija!?
Da ironija nove politike Trumpa i njegovih ljudi bude
kompletna to „dostignuće“ Ukrajina čak mora i platiti... i to milijardama
dolara vrijednim resursima. Samo je pitanje... koliko? Pola triliona dolara ili
stotinjak milijardi manje?
Sada tačno znamo na šta je Trump još u kampanji za izbore
mislio kada je tvrdio da će rat u Ukrajini „završiti za 24 sata“ ne nudeći
nikakve strategije ili konkretne planove.
Plan je bio vrlo jednostavan. Amnestirati Putina!?
Trump se naravno vodi američkim interesima (America
First), ali i nekakvom maglovitom pričom kako želi završiti besmisleni
rat u kome ginu stotine hiljada mladih ljudi, ali se uporno izbjegava
upitati: Zašto je rat... uopšte počeo?
Sudeći prema nekim njegovim izjavama izgleda da
je predsjednik SAD blizak teorijama kako je Ukrajina sama kriva, jer je
imala „nerealne ambicije“!?
Trumpova teorija kako rat ubija previše ljudi i previše košta, samo je manji dio ove geopolitičke slagalice na prostorima istoka Evrope, ali zapada Azije. Kao trgovca, koji u svemu vidi priliku za business nije isključeno kako se Trump vodi ekonomskim intresima, koji nisu ograničeni samo na ukrajinske, nego i ruske mineralne izvore i zalihe!
Sve je kod njega dio mogućeg „deala“ i veliko je
pitanje šta mu je to eventualno Putin obećao u zamjenu za „amnestiju“.
Kada je u pitanju geopolitika, predsjednik SAD
želi trajno umanjiti utjecaj EU i Evrope generalno na najvažnija pitanja, a
što ostvaruje „nejasnim signalima“ o bućnosti NATO saveza, ali i pružanjem
podrške onim političkim snagama desne orijentacije u Evropi, koje bi koliko
sutra pod izgovorom novog suverenizma razbile EU ili je svele na ceremonijalni
savez suverenih država sa slabim poveznicama.
Takav savez bi sigurno brzo pukao, što bi, ponovo
ojačanoj Rusiji, otvorilo mogućnosti da ostvari svoje stare „interese“ u blizini
svojih zapadnih granica. Neki novi „mini“ Sovjetski Savez.
Takoreći „ruski svet“.
I kada završi taj „posao“ u kome bi najveću
cijenu platile Evropa (male države najviše) i Ukrajina - Trump se misli na
krilima novog saveza sa Putinom okrenuti problemu Kine.
Tako to stoji u planu njegove politike, ali prije svega, treba završiti posao u
Evropi... a ni Kina ne sjedi skrštenih ruku i čeka dogovor Moskve i Washingtona.
Cijela priča o nekakvom kinesko-ruskom savezništu (koga treba razbiti preko leđa Evrope) je poprilično nategnuta, jer je Peking pokazivao dozu suzdržanosti prema ratu u Ukrajini, ali je itekako koristio ekonomske benefite od jeftinih ruskih energenata, koje je Moskva pod sankcijama prestala prodavati (u nekadašnjem obimu) Zapadu (posebno Evropi).
Stvaranje strateškog saveza sa Rusijom preko leđa
Ukrajine i EU, kao dio obračuna sa sve jačom Kinom, Trumpov je vrlo riskantan plan.
Naoko jednostavan, ali poprilično komplikovan i sa nejasnim predikcijama
i ishodima.
Postoji još jedna mogućnost velike Trumpove igre
na relaciji EU-Kijev-Moskva-Peking i više se tiče unutrašnjh odnosa u SAD nego
svjetske geopolitike.
Zapravo, ta nova svjetska kriza koju Trump „loži“
na dnevnoj osnovi mogla bi biti izgovor za velike i trajne promjene same Amerike!
Njenog sistema „iznutra“, za koga se vjerovalo da ga
ništa ne može ugroziti.
Šta ukoliko Trump samo „folira“ da želi „mijenjati
svijet“, jer svijet će se ionako promijeniti uspije li nepovratno promijeniti
Ameriku. Neka super velika svjetska kriza je dobar i dovoljan razlog za to.
Pod svoje je već stavio Olavni
ured, Vrhovni sud i Kongres.
Ostali su samo još sudovi... i ona druga Amerika, koja se još nije opravila od šoka, koga je i sama itekako proizvela.
Nema komentara:
Objavi komentar