Predsjednik entiteta RS i lider SNSD-a, Milorad
Dodik, došao je do zida. Ispucao je sve moguće manipulativne povuci-potegni
poteze i sada mu je samo preostalo da zaigra svoju... zadnju igru.
Da zaprijeti opštom krizom, stvarnom secesijom...
i da se ne lažemo - novim ratom u BiH!
Naime, nikako se drugačije, nego kao otvorene
prijetnje mogućim sukobima u BiH ne mogu protumačiti Dodikove izjave kako bi
osuđujuća presuda u njegovom slučaju bila... „smrtni udarac za BiH“.
Kao i svi vlastodržci ovog svijeta i Dodik pod
svaku cijenu i bez imalo ustezanja gura znak jednakost između njega, entitata
RS i cijelog srpskog naroda u BiH!? Vječiti vladari bez osjećaja za mjeru
samo tako i mogu opravdati svoje decencijske vladavine pozivajući se uvijek ne nekakve
više ciljeve i projekte, iako su konkretne koristi od tolike koncentrirane
moći – samo njihove.
Dobro i par krugova odanih kadrova...
dobro raspoređenih unutar sistema zarobljene države.
Svoje probleme Dodik tako pokušava predstaviti
kao opštenarodne i svačije i pri tome se koristi alatima dobro uhodanog
sistema koga godinama gradi i hrani.
Naravno, našim novcem. Novcem poreskih obveznika u
BiH.
Već je aktivirao „stalno zasjedanje Skupštine
entiteta RS“, kao da se radi o nekakvom posebnom vanrednom stanju opšte
ugroženosti, a ne činjenici da je svojedobno samog sebe prijavio, kabadahijski vjerujući da se može poigravati sa pravosudnim sistemom u zemlji.
Sada kada je „mečka zaigrala“ pred njegovim
vratima nastoji se spasiti na sve moguće načine. Kako je ponestalo novih
inicijativa ili Deklaracija u koje, ionako, niko ozbiljan više ne vjeruje - Dodiku
je preostalo samo da zaigra na kartu otvorenih prijetnji... za početak pravnim i
političkim... a kasnije moguće i drugim nasiljem!
U tome mu, naravno, asistira „kolega“ iz Beograda
- Aleksandar Vučić, koji je sa šupljih fraza o „brizi za Srbe u BiH“, prešao na
nivo fino upakovanih prijetnji i otvoreno miješanje u unutrašnja pitanja
izjavom kako očekuje oslobođajuću presudu za Dodika - kao “ispravnu
odluku”.
Dodikove stalne prijetnje, ali i konkretna djela
suprostavljanja suverenitetu i cjelovitosti Vučić naziva „verbalnim deliktom“,
a što – smatra u 21. vijeku – „nije normalno“.
Jedino što u ovom slučaju nije normalno je
to što Vučić uopšte sebi dopušta ovakve izjave, dok u vlastitoj zemlji svoje
političke protivnike i oponente progoni „k'o Bog maglu“, te ih naziva
najpogrdnijim imenima.
Ono što za Vučića važi u Srbiji - ne važi u BiH,
pa bi se ovakve njegove tvrdnje kako i
učešće na manifestacijamana na kojima se negirao suverentitet BiH mogle, bez
imalo šanse da se napravi grešaka, nazvati najblaže rečeno nedobronamjernim...
iako bi napribližniji termin bio – neprijateljskim!
Kao Dodik i Vučić je ostao bez pravih političkih
argumenta ili bolje reći fraza, pa se okrenuo vokabularu nedvosmislenih
prijetnji kakve smo već imali prilike slušati iz usta... Miloševića, Mladića,
Plavšićke ili Karadžića.
U jednom su Dodik i Vučić isti.
Namjerama da vlastite probleme proglase narodnim
i nacionalnim. Da se sakriju iza kolektiviteta iako su se obojica pitala
baš za sve, bez obzira kojom su se funkcijom „okitili“.
Hoće li izvarani i osiromašeni „narod“ opet
nasjesti na istu „priču“?
Nema komentara:
Objavi komentar