Nakon izjave predsjednika SAD, Donalda Trumpa,
kako je brutalno napadnuta Ukrajina... eto sama „kriva za rat“, odnosno
da se puno ranije mogla nagoditi sa Putinovom Rusijom, postalo je do
kraja jasno u kome to pravcu ide Trump.
Novi-stari predsjednik SAD želi ispuniti većinu
želja kolege Vladimira Putina, dok su u toj geopolitičkoj priči Ukrajini,
ali i Evropi (EU) namijenjene samo uloge statista!?
Nekoga ko treba tek slijepo slijediti njegov novi
američki narativ i očekivati da će sve biti kako treba, iako nema nikakvih
garancija da bi zaista moglo biti tako.
Zapravo... puno je više razloga i argumenata da
više ništa neće biti OK!
Zanimljivo je da Trumpova američka administracija
pred Ukrajinu i EU postavlja brojne zahtjeve (minerali i sirovine, više
ulaganja u odbranu, sigurnosne trupe, odustajanje od članstva u NATO-u), dok se
Rusija praktički nagrađuje za agresiju činjenicom da se već u startu odustaje
od teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, kojoj je Zapad već ranije garantirao
suverenitet i integritet nakon sporazuma o predaji nukleranog naoružanja prije
tridesetak godina.
Trupova Europa Pax Americana je
projekt, koji ne samo da ne uvažava evropske legitimne interese, već potencijalno otvara prostor
za kreiranje novih kriza i stvaranje atmosfere u kojoj se pitanja granica u
Evropi opet mogu postavljati legitimno... pa čak i uz moguću upotrebu vojne
sile!
Ovako tretiranje EU i Evrope kao važne
geopolitičke cjeline od strane Trumpa je njegov pokušaj da od svojih
dojučerašnjih saveznika napravi tek poslušne i krotke pudlice. Saveznike,
koji će to biti samo na papiru, dok se u stvarnosti neće ništa pitati. Osim što
će morati uredno finansijski servisirati Trumpove ideje i projekte.
Kupovati skupo američko naoružanje i pristajati
na kompromise o čijem se sadržaju - neće ništa pitati.
Trump želi da EU svojim novcem (i resursima)
finansira njegove projekte i to se ne može nazvati nikako drugačije nego geopolitičkim
reketom! On misli da će slabom Evropom ojačati SAD, ali sve ukazuje na to
da je istina – potpuno drugačija.
Sve to otvara pitanje (prave) uloge SAD u ovom dijelu svijeta, odnosno kapaciteta te (još uvijek) vodeće super-sile da zadrži taj status, koji se (po inerciji) može održavati još neko vrijeme, ali vjerovatno ne i u dužem vremenskom periodu.
Jer zašto bi EU i Evropa uopšte pristajale na takav suštinski sluganski odnos... ukoliko Trumpova Amerika ne nudi ništa konkretno zauzvrat? Osim, možda... samo maglovite vizije o nekakvoj garanciji kolektivne sigurnosti.
Možda istoj onoj koja je garantovana Ukrajini, a sada vidimo kako je to neslavno „zaboravljeno“.
Trumpov udar na EU, kao političkog, ekonomskog,
ali i vojnog faktora i tetošenje Putinovog režima odredit će budućnost ovog
dijela svijeta. Uspjeli li razbiti jedinstvo EU, dijelom i preko svojih desnih
favorita u Evropi (ADF, Orban i drugi), Trump će urušiti godinama pažljivo
građeni projekt ujedinjene Evrope.
Jake zajednice država, koja je bila i još je u
interesu i same Amerike!
Trump računa da će se velike države Evrope „nekako
snaći“, dok ga za one druge jednostavno - nije briga... jer će se o tome, prema
Trumpu dogovoriti samo velike sile... na nekoj novoj Jalti ili Berlinskom
kongresu.
U pokušajima da navodno „riješi rat“ u Ukrajini, Trump
nije uzeo u ruke skalpel, već tupu sataru iza koje (već) ostaju
još dublje podjele i posjekotine.
Trump je rekao svoje, ali šta će reći Evropa(e)? Šokirana
ili što bi rekao Šojić... iznenađena i uvređena!
Nema komentara:
Objavi komentar