U BiH bilo koja tema može postati predmetom javnog, počesto i političkog nadmetanja i različitih tumačenja. Sistem sa svim našim podjelama je jednostavno tako uređen, a i društveni običaji „konstituvnih naroda i drugih građana“ jasno inkliniraju petljanju u sve i svašta. Najmanje u ono što je ZAISTA važno.
Počesto pretendiramo da o svemu znamo SVE, iako je puno puta stvarnost posve drugačija. Balkan je to prijatelju. Brzo plane, još brže se ugasi...
Kada je u pitanju fudbal i nacionalna reprezentacija, onda kao i u drugom zemljama na Balkanu selektora ima - koliko i stanovnika. Bura, koja se ovih dana digla oko imenovanja selektora „Zmajeva“ samo je odraz ukupnog stanja duha u BiH, ali i naših ovdašnjih svađa i svađica, te institiranja na procedurama, ali i različitim podmetanjima „iza leđa“...
Ali stani malo; Zašto bi N/FS BiH bio bolji od društva i države u kojoj djeluje... Ako nam državu vode različiti „klanovi“ iz sjene, što je to onda čudno u Savezu? Da li je neko od navijača za ovo ili ono ime o tome možda razmišljao?
N/FS BiH, konačno je nakon javnog prepucavanja i debakla sa angažmanom vremešnog Dušana Bajevića izabrao novog selektora. Ovoga puta to je stranac. Radi se o Bugarinu, Ivaylu Petevu čiji trenerski CV nije toliko loš, ali nije niti nešto posebno impresivan. Donji razred trenerske scene u Evropi.
Obzirom na zadnje rezultate, mjesto na klupi BiH, baš i nije bilo nešto što je moglo zanimati trenerske „teškaše“, ali ni naš Savez nije mogao ponuditi Bog zna kakve uslove, iako plata od 15 hiljada eura za ovdašnje prilike izgleda bezobrazno visoko.
Cijela priča dodatno je zaintrigirala javnost u BiH, zbog činjenice da se uz priču oko mogućeg selektora Zmajeva uvelo i ime jednog bivšeg „Zmaja“ – Mostarca Sergeja Barbaraza. Rezultat – Izabran je bugarski trener, a Barbarezu je ponuđeno mjesto „tehničkog direktora“ reprentacije.
„Barba“ – kako Mostarci zovu Barbareza (u Mostaru svi „moraju“ imati neki nadimak!) reagavao je brzo i dijelom kao – rekli bi ovdje - „uvrijeđena mlada“.
„Ne želim da se moje ime više povezuje sa NSBiH. Htio sam pomoći i biti uz reprezentaciju u bilo kojem obliku, nije važno da li kao izbornik, direktor ili nešto treće. Ali ne želim da se moje ime koristi U SVRHE radi TUĐIH interesa“ – naveo je Barbarez.
Da se razumijemo, Barbarez je veliko, zapravo - jedno od najvećih imena nogometa u BiH uopšte. Igrač je to, koji zaslužuje svako poštovanje, posebno jer je za našu reprezentaciju igrao kada to i nije bilo tako profitabilno. Za njega je tada najlakše bilo da uljudno odbije poziv, ali je Barba pokazao da je Mostarac i patriota. Nije ih bilo puno, ali Barba je bio jedan od njih i to mu se mora priznati.
Imao je veliku igračku karijeru, koju bi poželio svaki igrač, koji od malih nogu sanja o velikim tekmama i stadionima i logično je da se sada vidi u trenerskim vodama. Ali plivanje u uzbrkalim trenerskim vodama, punim „krokodila“ svih vrsta, gdje se vrti enormno velika lova nije baš ugodno. Posebno za one koji su na početku karijere, a tu se - da se ne lažemo, upravo nalazi naš Barba. I on bi sam morao biti svjestan te činjenice, jer u njegovom trenskom CV-u nema baš previše stavki.
Zapravo, vođenje Zmajava bio bi mu tek prvi pravi posao... Možda je razumnije bilo krenuti sa neke malo niže pozicije, kupiti iskustvo i čekati šansu? Kažem možda...
Zato je, čini mi se, ipka trebao prihvatiti nekakvu „kompromisnu“ ponudu iz Saveza i polako graditi svoju karijeru. OK nije to šefovska pozicija, iako u naslovu nosi imenicu „direktor“ , ali je to ipak neki solidan novi početak.
Odbijanjem ponude, Barbarez je nažalost zatvorio sva vrata, a to nije baš najracionalnije rješenje. Čak niti sa gledišta očekivanog rezulatata, obzirom da bi u slučaju nastavaka lošijih rezultata (a što je potpuno realno) upravo on odmah bio optužen za sve, praktički na početku trenerske karijere. Tako je to u trenerskom poslu...i'l si bos ili si Hadžija!
Možda je proradila i sujeta, te se na kraju dogodilo najgore moguće rješenje i za Barbareza, ali i Zmajeve! „Barba“ je opet izvan posla, kojim se namjerava baviti, a Zmajevi su ostali bez legende, koja bi mogla imati itekakav značaj u smislu autoriteta baziranog na ranijim distignućima. Šteta.
Barbarez svakako zaslužuje šansu, ali nakon loših rezulata BH fudbal mora dobro porazmisliti šta i kako dalje. On je u trenerskom smislu jako mlad čovjek i njegove vrijeme će sigurno doći. Strpljenje je njegova potrebna snaga, a brzopletost najveći neprijatelj...ili što stari Kinezi rekoše: Dobro pazite šta želite...neke od želja bi vam se mogle i ostvariti!
Na kraju krajeva imam i ja jednog favorita za selektora, što nas vraća na početak bloga i priču o jednakom broju selektora i stanovnika. Njegove ime je.....ma ne, o tome, ipak nekom drugom prilikom.
Nema komentara:
Objavi komentar