„NESVRSTANI“: ŠTA OSTADE NAKON SVEGA...„TITO DRAGI“?

  

Da je, kojim slučajem tačna ona stilska figura o „vrćenju u grobu“, bivši doživotni predsjednik SFRJ, Josip Broz – Tito sigurno bi se vrtio poput ventilatora u svom vječnom počivalištu o beogradskoj Kući cvijeća, kada bi – kojim slučajem – mogao vidjeti u šta se pretvorio njegov Pokret nesvrstenih.

Posebno, nakon što bi vidio, ko i kako politički prostituiše ideju začetu prije 60 godina u Beogradu, a koja je bila, nota bene, Titovo vanjskopolitičko - „životno djelo“.

Pokret nesvrstanih je odavno uglavnom politička i diplomatska prošlost - relikt Hladnog rata, koji se održava u životu samo iz nekih bizarnih nostalgičnih razloga ili pak pokušaja zemalja nastalih raspadom SFRJ da opet nekako kapitaliziraju nekadašnji utjecaj bivše zemlje u svijetu. 

 

Bilo jednom u SFRJ...nije Sergio Leone, ali jeste Josip Broz.

Posebno u tzv. „trećem svijetu“, gdje još postoji određena nostalgija za vremenima, koja se - najverovatnije, više nikada neće vratiti.

Ovom idejom se bavio beogradski režim još u vrijeme, Slobodana Miloševića, koji je trebao da „zameni Tita, da se narod pita“, da bi svoju potpunu bizarnost ta ideja doživjela u svojevremenoj posjeti notornog Vojislava Šešelja Iraku i dikatoru Sadamu Huseinu!?

Nostalgiju za Titom i nekim bivšim vremenima pokušao je naplatiti i bivši predsjednik Hrvatske, Stipe Mesić, posebno nakon okončanja dva mandata na Pantovčaku, ali to su više bili neki pokušaji „privrednog lobiranja“ uvijek pragmatičnog Mesića, nego neka ozbiljna politička priča.

I srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je već neko vrijeme prepoznao priliku u ideji „Nesvrstanih“, kao svojevrsnom alatu za diplomatski nastup i pokušaje da se Srbija predstavi puno jačom na međunarnodm planu od njenih realnih mogućnosti i dosega.

Čak je o tome znao kazati i koju riječ, aludirajući da sada Srbija bude „nešto između“ umjesto nekadašnje SFRJ.

Događaj od prije 60 godina u Beogradu bio je u vrijeme Hladnog rata – svjetska priča i nešto o čemu su izvještavali tada najveći mediji, a svjetski lideri s pažnjom slušali i analizirali. 

 

Sada – 60 godina kasnije, sve se svelo na dekor i ostatke ostataka – svojevrsni geopolitički „brand“, koji odbija umrijeti, iako je Hladni rat odavno završio, a svi pokretači Nesvrstanih uredno pomrli. Nestale su i neke od njihovih najvećih ideja, poput u krvi raspadnute Jugoslavije...

O kakvoj se predstavi za javnost radi u ovom slučaju, najbolje svjedoči činjenica da je „glavna diplomatska zvijezda“ Samita u Beogradu ruski minustar vanjskih poslova Sergej Lavrov i to u funkciji „posmatrača“!?

Pokušaj uplitanja tadašnjeg Sovjetskog saveza, bilo je jedno od najvažnijih pitanja, koje je Tito pokušavao na sve načine suzbiti, iako su neke utjecajne države poput Kube nastojale proturiti Nesvrstanima tezu o „prirodnim saveznicima“ u Moskvi.  

Ono što Catro nije mogao, dok je Tito još bio živ, sada je uradio Aleksandar Vučić uz asisteniciju servilnog Milorada Dodika.

Zapravo, čini se kako je cijeli ovaj događaj u Beogradu zamišljen i realiziran samo kao svojevrsna usluga Rusiji, za njenu podršku na Balkanu, a u nastojanjima da se, usput, na najvišim nivoima problematizira pitanje „srpskog sveta“, ali i Dodiku omoguće susreti, koji će pokazati da je on i dalje u milosti Moskve i Putina.

Pričati o Vučiču i Dodiku kao „nesvrstanima“, mogu samo oni, koji ne poznaju ovdašnju regionalnu situaciju i stvarne ciljeve velikosrpske politike i ideje.

Beograd i Banja Luka ne samo da nisu „nesvrstani“, već su se odavno itekako svrstali uz Moskvu (politički) i Peking (ekonomski), pa je Samit „Nesvrstanih“ u Beogradu do sada neviđena politička travestija i mazanje očiju naivnim diplomatijama u svijetu za koje je vrijeme stalo negdje u drugoj polovini dvadesetog vijeka.  

Šta, nakon svega, ostade „Tito dragi“...