SLUČAJ CERIĆ: "GURANJE" BOSNE I BOŠNJAKA NA ISTOK

 

Bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić počastio je ovih dana javnost svojim razmišljanjima - odnosno bolje reći – panegericima vlastima u dalekoj Čečeniji, ali i Moskvi.

Mustafu ef. Cerića put je nanio u glavni grad ove ruske republike – Grozni. Zašto? Odgovor je bizaran, ali i itekako zanimljiv.  

Grozni - nekada poprište žestokog rata na kome je velikim dijelom izrasla moć Vladimira Putina, je grad u kome je Cerić boravio kao gost na ceremoniji inauguracije predsjednika Ramzana Kadirova!?

Kao i svaki „pošteni“ diktator bez skurpula, Kadirov je baš uz prisustvo Cerića uplovio u svoj, pazite sada - četvrti mandat!? Svaka sličnost sa dugogodušnjom vladavinom Putina je naravno – namjerna i lako usporediva. 

 

I baš iz takvog političkog i državno-pravnog okruženja bivši reis IZ u BiH je sebi dao za pravo da održi lekcije svima, kojih se - direktno ili posredno dotaknuo.

Od Bošnjaka u BiH i na Balkanu, do Evropske unije kojoj je neuvijeno poručio da bi „mogla naučiti lekciju od Vladimira Putina“!

Ukoliko EU treba da uči lekciju od Putina, onda bi se, valjda, Bošnjaci trebali ugledati na diktatora Kadirova!?, jer je on predsjednik republike u kojoj je „sve na svom mjestu u gradu (Groznom op.aut.) duha, pjesme, čistoće i sjaja - od krasnih džamija do velelepnih nebodera i osmijeha na licima ljudi“.

Nakon ovoga, mora se priznati da Cerić ima itekakvog litararnog dara za jeftini propagandizam, koji bi sasvim sigurno bio itekako prepoznat na nekom mogućem literarnom konkursu na temu: Zašto volim Rusiju i Putina?, ali jedna druga stvar je puno ozbljnija... 

Cerićev pokušaj da ruski model predodredi modelu EU! I još Kadirovu prikači Srebrenički cvijet na „grudi junačke“!!!

Da li je Ceriću uopšte jasno sa kakvim se porukama u ovom slučaju zaigrao ili je baš to i bio njegov glavni cilj?

Dalje, bivši reis mudro zbori kako je "Moskva integrisala Čečeniju, a svi su izgledi da Brisel ne želi integrisati BiH u Evropsku Uniju“.

U ovoj skandaloznoj konstrukciji, sporno je, ama baš sve, ali krenimo redom...

Moskva nikako nije, kako reče Cerić, „integrisala“ Čečeniju i to po principu usluga „dobrih Samarićana“ ili širenja demokratije, nego je to učinjeno nakon dva krvava rata u kojima je ova ruska republika pokušala steći svoju samostalnost, na šta je Rusija reagovala najgrubljom mogućom silom.

Tek kada je oružje prevladalo, a na scenu stupio lider koji je pristao na uslove Moskve bez suvišnih pitanja  -zašto? došlo je do te integracije o kojoj Cerić zbori i kojoj se neuvijeno sada divi.

Pa i cijeli rat i agresija u BiH je bila, ništa drugo - do pokušaj integracije BiH u sastav krnje Jugoslavije, kao dio velikosrpskog projekta.

Da je Bosna „šaptom pala“ tada, da li bi bivši reis i nakon toga govorio o blagodetima srbijanske integracije bosanske republike u kojoj žive nasmijani ljudi?  

 

 

Osim toga, razlika između Moskve i Bruxellesa je i u vrijednosnim, a posebno demokratskim standardima, koji se nastoje poštovati. Moskvu to pitanje uopšte ne zanima, dok Bruxelles barem pokušava na tome istrajati.

Moskvu i Putina ne zanima ni šta Kadirov provodi u Čečeniji i koji mandat „vrti“, sve dok radi ono što mu se kaže i priznaje moć ruskog cara u liku Putina.

Nema u Rusiji nikakvog poglavlja, koje Čečenija treba otvoriti ili zatvoriti, već samo otvorene prijetnje silom, ukoliko se ne igra kako Moskva svira.

Jasno je, onda  zašto se od ovakvih Cerićevih „postova“ ogradila i Islamska zajednica u BiH, posebno ukoliko se analizira tajming u kome je bivši reis nahvalio Rusiju i Putina i ponudio to kao model za Bošnjake u BiH.

Opasna je to priča, koja ima puno dublji kontekst od  olako izrečenih pohvala na račun jednog diktatora i njegove vladavine.

Ratovi u BiH i Čečeniji ili bolje reći agresije - sličnije su u ideji i izvedbi, nego što se to čini na prvi pogled. Nuđenje „ruskog čečenskog modela“ kao mogućeg rješenja u BiH i uplitanje u to Putina kao dobrog momka i EU, kao loš primjer je - „danajski dar“.

Loša poruka da se, eto - ne isplati boriti za svoj status i insistirati na jednakopravnosti i suverentitetu, jer se može uživati i u „integraciji“.

Samo to treba progutati i predstaviti to kao „grad duha, pjesme, čistoće i sjaja - od krasnih džamija do velelepnih nebodera i osmijeha na licima ljudi“.

A htio je biti i „ervopski muftija“....