JESU LI SAD JOŠ UVIJEK „NAJBOLJI PRIJATELJ BIH“?

 

U svega 24 sata, na dvije različite strane svjeta, diplomatski predstavnici najmoćnije sile svijeta – SAD uputili su poruke, koje su – najblaže rečeno – u disonanciji sa većinskim političkim stavom zvaničnog Sarajeva.

U pitanju su, naravno, kontraverzne izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH. 

Prvo je ambasador SAD u BiH, Michael J. Murphy, u svom autorskom tekstu pohvalio Visokog predstavnika i njegove odluke o izmjenama Izbornog zakona u Ustava FBiH, a onda je to isto ponovio i američki ambasador pri UN u raspravi o BiH u New Yorku.

„Nametanje paketa reformi 02. oktobra od strane visokog predstavnika stvorilo je pretpostavke za funkcionalnu Federaciju“ – naveo je američki ambasador i BiH Murphy, dok je predstavnik SAD-a pri UN naglasio kako je „nametanje od 02.10. bilo neophodno da se spriječi kolaps Federacije BiH, te da Visoki predstavnik ima ključnu ulogu“.

Sada više nema nikakve sumnje kako su iza odluka Visokog predstavnika sve vrijeme - najvećim dijelom stajale SAD, a što se i ranije itekako dalo naslutiti. Neki su vjerovali kako to „Amerika nikada neće učiniti“, ali su se očito prevarili.

Prije svega, jer su stvari gledali isuviše iz domaće - lokalne perspektive, a ne globalnih i regionalnih odnosa i kriza.

Kriza u FBiH je za Amerikance, naime, „tek mala usputna gnjavaža“, koju je trebalo riješiti preko koljena, jer oni imaju puno važnije prioritete i poslove. Poput Ukrajine na istoku Evrope ili pak Srbije na Balkanu. Kosova, Dodika, Crne Gore, Sjeverne Makedonije.

Željelo se krenuti od osiguranja sigurne podrške „iz pozadine“, pa su se stvari polako počele kretati u pravcu: „Dajte da vidimo šta se može uraditi sa tim upornim, zahtjevima Mostara i Zagreba“.

Zagreb je to jako dobro prepoznao i odavno počeo sa ozbiljnim lobiranjem, dok je većina „političkog Sarajeva“ uredno spavala i vjerovala da do nekog „Kopernikanskog obrata“ - nikada neće doći!?

O kako su se samo prevarili u svojim „vjerovanjima“ i odsustvu bilo kakve ozbiljne akcije. Jako slično kao nekada sa „aprilskim paketom“.

Onda, kada su nešto i počeli raditi – tada je već bilo kasno. „Diplomatski mlinski točak“ se već nekoliko puta okrenuo u pravcu zahtjeva iz Zagreba i to iz pozicije članstva Hrvatske u EU i NATO savezu. Svaka kasnija je priča bila suštinski zakašnjela i samim time slaba. Pa i oštro obraćanje u UN-u.

Sve se to trebalo dogoditi puno, puno ranije. Barem, par godina unazad.

Još onoga trenutka kada je bilo jasno da se značajno prešućuje blokada formiranja vlasti u FBiH. Igralo se tipično lokalno i bez jasne vizije da politike ne počinju, a pogotovo ne završavaju samo u našim uskim okvirima. Vjerovalo se u neke „svete diplomatske krave“ i jednom zauvijek zadate stvari. Kao da politika i diplomatija nisu „živa materija“.

Posebno kada se Evropa doslovne kupa u najvećoj krizi od Drugog svjetskog rata.

I šta nakon svega? Isplati li se Sarajevu ići u sukob sa Washingtonom ili postoji neko drugo „rješenje“? Ja ga iskreno, u ovom trenutku – ne vidim.  

Hoće li Washigton naprasno mijenjati svoju strategiju na Balkanu „zbog pola BiH“? Neće, jer se tako velike sile – ne ponašaju. One uvijek imaju široku – regionalnu strategiju, koja se dugo planira i od koje se ne odustaje - tek tako.

Sarajevu preostaje da dobro razmotri sve preostale opcije, ali bi najvažnije bilo iz svega izvući naučene lekcije. Da u politici i diplomatiji nema „besplatnog ručka“ i da je diplomatija ozbiljna stvar da bi se njome bavili vječiti stranački „stručnjaci“, koji misle da nam je neko "nešto dužan".

Preostaje samo katarza i smišljanje znatno boljeg plana, jer se kriza na Balkanu tek zahuktala i slijedi njena najopasnija epizoda! Nema vremena za neka nova čekanja i otezanja.

Ili, ipak ima, sudeći po žaru bjesomučnog otimanja za vlast u Sarajevu, dok država doslovno visi! 

A SAD nikoga, pa ni BiH – ne misle čekati...