Već par dana, novi-stari (vječiti?) ministar vanjskih poslova Srbije, Ivica Dačić, šalje tek ovlaš šifrovane poruke kako je Srbija „spremna dogovoriti se sa Zapadom“.
Nudi, kako reče, „zajednički interes“...
Jedini je problem u tome što Beograd ne može ostaviti Putina i Rusiju baš - tek tako. Posebno, bez jasne alternative-ponude sa Zapada.
Dačić je u intervjuu za Glas Amerike kazao kako je “vitalni interes Evropske unije da Srbija bude njena članica, ali istodobno zapadne zemlje aktualnom politikom guraju Beograd prema Moskvi”.
Ovakve izjave Dačića svjedoče da je Vučić na dobrom putu da „pusti niz vodu“ Putina, ali pokušava istrgovati što bolji „deal“...jer nije bez nekog vraga - Kosovo „najskuplja srpska reč“!
Beograd se „namjestio“ za „Veliki dogovor“ i očekuje ponudu „sa zapadne strane“. Ono što se do kraja ne govori je – šta se očekuje od Zapada? Kakav „poklon“ Srbija očekuje da bi „zaboravila“ na oslabljenu Moskvu i Putina?
Dačićeve ponude su samo vrh ledenog brijega (tajnih) pregovora, koji se vjerovatno, već uveliko odvijaju. Teško da se više i može govoriti o opciji da se Srbija ne dogovori sa Zapadom. Samo je pitanje kako i zašto. Šta je deal? Propast trgovine bi bilo veliko iznenađenje, ali nije do kraja isključen.
Beograd, naime, ima svoj pakleni plan, koji uključuje dvije „vruće tačke“ – Kosovo i entitet RS u BiH!
Ovako je to nekako Beograd domislio: Na Kosovu se nema šta puno tražiti, ali se mogu pokupiti neke važne „sitnice“. Prije svega nekakva „Zajednica opština“, ali bez stvarno ozbiljnog (para)državnog sadržaja. Neće biti RS-a na Kosovu.
Beograd se najviše želi „namiriti“ na imovini i statusu SPC, pa će se za manastire, crkve i ostalu imovinu vjerovatno zahtijevati status „eskteritorijalnosti“ – sličan onome koga imaju diplomatsko-konzularna predstavništva. Tek će se vidjeti hoće li to zadovoljiti SPC. Kao i cijeli taj „deal“. Crkvenjaci su najjači ruski igrači...
Od ostalih stvari Srbiju najviše zanima – lova, privredni kapaciteti i kompleks Gazivoda. Tu će probati uzeti ponešto na osnovama nekadšnjih ulaganja. I to bilo bilo to.
Sve što ne dobije na Kosovu, Srbija misli najvećim dijelom „namiriti“ u BiH!
Beograd želi da se „preko Drine“ ostane (u najmanju ruku) kako je sada, pa čak i puno više. A to više je federalizacija entiteta RS, a time i cijele BiH, kao „trajna garancija opstanka“, ali i kao nova osnova za moguće osamostaljenje ili priključenje Srbiji, „kada se steknu uslovi“!
Kao „federalna jedinica“.
Na tom fonu je i Dodikovo zalaganje za tzv. „izvorni Dayton“, ali i podrška iz Hrvatske da se BiH „federalizira“, a što se već par puta guralo kroz razne dokumente u EU.
Bilo bi tu još nekih sitnica i usluga na nekim drugim pozicija u regionu Balkana, ali Kosovo i RS su najvažnije stavke na „računu Srbije“. Sve ostalo su samo „džidže“ da javnost lakše proguta i probavi mogući „istorijski dogovor sa Zapadom“. Najteže će biti oko NATO-a, ali tu će se već naći neki model, ako Beograd zaključi da je dobio ono što je tražio.
Beograd se tako Zapadu otvoreno nudi i traži „poklone“ za pokazanu lojalnost, pa će biti zanimljivo vidjeti šta će na kraju dobiti? Sudeći prema iskustvima lobiranja iz Hrvatske, Zapad, a posebno SAD su itakako zainteresirane za ovu „razmjenu dobara“.
Najbolje smo to vidjeli na primjeru forsirane izmjene Izbornog zakona BiH po „šnitu“ HDZ BiH.
Zna li službeno Sarajevo šta se u ovom loncu kuha i šta će biti strategija BiH? Hoćemo opet čekati, pa opet zakašnjelo reagovati, dok se u Sarajevu dijeli postizborni kolač, a na Balkanu "geopolitička pita" ?
Zna li Sarajevo da je Vučić već uveliko pripremio „lansiranje Srbije“...u orbitu.
Ima samo dvije opcije. Njegov „Satelit Srbija“ će se pozicionirati tamo, gdje dobije najviše „prostora i brzine“?
Ruska ili zapadna raketa za "lansiranje" - jedina je voždova dilema?
Nema komentara:
Objavi komentar